Niži PDV u idućem mandatu?
Lani su se u proračun od PDV-a slile 45,2 mlrd. kuna prihoda, a procjene su da smanjenje opće stope PDV-a za jedan postotni bod odnosi proračunu oko 2 milijarde kuna
Realno opterećenje PDV-om uz diskontirane stope i dalje je 20% pa svakom petom kunom koju trošimo plaćamo taj porez, kaže Ž. Lovrinčević Staro pravilo u ekonomiji kaže da manji porezi znače brži rast. Tog su se principa mnoge zemlje sjetile u vremenima velikih kriza kad više nisu imale odgovor na problem nezaposlenosti, manjka investicija i pada konkurentnosti ili pak u stabilnim vremenima kada bi rast usporio. Hrvatska je zbog velikih apetita državnog aparata bila “laka na obaraču” kada je PDV trebalo povećati, ali nijedna Vlada nije se usudila smanjiti opću stopu tog poreza koji donosi uvjerljivu većinu poreznih prihoda u državni proračun. HDZ je u dva navrata namjeravao krenuti u veliko rasterećenje, ali nije uspio. Pokušao je to napraviti Ivo Sanader u prvom mandatu, ali odluka o smanjenju opće stope PDV-a s 22 na 20 posto trajala je tek dva mjeseca nakon čega je povučena zbog straha od proračunske rupe. Obećao ju je smanjiti i aktualni premijer Andrej Plenković, ali obećanje još nije postalo politička odluka.
Rumunji hrabriji, ali...
Političari su bili hrabriji u Rumunjskoj, zemlji koja je srezala opću stopu PDV-a za četiri postotna boda, odnosno s 24 na 20 posto prošle godine, da bi je ponovno smanjili za dodatni postotni bod ove godine i vratili je na razinu od 19 posto, koja je vrijedila do financijske krize. Posljedica za Rumunjsku bila je instantno ubrzanje gospodarskih aktivnosti pa se makroekonomisti u toj zemlji slažu da je predviđeni rast BDP-a, koji se i ostvario, ubrzao s 3,7 na 4,8 posto prošle godine, a u ovoj je godini premašio sva očekivanja i u drugom tromjesečju popeo se na čak 5,8 posto. Eksplozija BDP-a u Rumunjskoj potaknuta je znatnim pojačanjem osobne potrošnje i trgovine na malo pa se očekuje da će se rupa koja je nastala u proračunu brzo nadoknaditi. Rumunjsko je iskustvo bilo takvo da je umanjenje PDV-a za četiri postotna boda u godini dana, što je umanjenje porezne presije za 16,6 posto, dovelo do pada poreznih prihoda od PDV-a za tek 4,3 posto. Hrvatska nije planirala tako dra- stično umanjenje poreznog opterećenja jer je stabilnost državnih financija o njemu ovisna. Naime, lani su se u proračun od PDV-a slile 45,2 milijarde kuna prihoda, a procjenjuje se da umanjenje opće stope PDV-a za jedan postotni bod odnosi proračunu oko dvije milijarde kuna. Međutim, iskustvo Rumunjske je da pad proračunskih prihoda nije bio proporcionalan padu opterećenja. Isplatilo bi se, kad bi se slučaj ponovio i u Hrvatskoj, žrtvovati mali gubitak prihoda u jednoj godini u zamjenu za akceleraciju rasta u srednjem roku. Pitanje je bi li, uz trenutačno širenje osobne potrošnje, uopće i došlo do zamjetnijeg pada proračunskih prihoda te bi li minimalni deficit uopće utjecao na makroekonomsku ravnotežu. Vlada je ipak lani povukla “ručnu” i odlučila da glavno predizborno obećanje neće biti dio porezne reforme te da će smanjenje PDV-a ostaviti za neka druga vremena ili neki drugi mandat, ali makroekonomist Željko Lovrinčević s Ekonomskog Instituta Zagreb ističe da je, za razliku od mnogih u struci, poticao snižavanje opće stope PDV-a.
U Rumunjskoj pad proračunskih prihoda nije bio proporcionalan padu opterećenja
Nužno porezno rasterećenje
Podsjeća da je riječ o najregresivnijem porezu, odnosno poreznom obliku koji najteže pogađa najugroženiji dio ekonomije jer je u odnosu na kupovnu moć porezno opterećenje PDV-om među najsiromašnijim slojevima najveće. Naime, realno opterećenje PDV-om uz diskontirane stope i dalje je 20 posto pa zapravo svakom petom kunom koju potrošimo plaćamo taj porez. Nedostatak mu je i što negativno utječe na likvidnost poslovanja, a iako ga opisuju kao neutralnog na poslovanje za dio tvrtki i obrta koji nisu u sustavu PDV-a, predstavlja čisti trošak. Porezno rasterećenje hrvatskih poduzetnika nužno je jer pod pritiskom skupe države neće biti moguće na dulji rok održavati rast koji je potaknut činjenicom da je novac jeftin i da zemlje oko Hrvatske imaju rast gospodarskih aktivnosti. Razdoblje ekspanzivne monetarne politike središnje Europske banke će uskoro završiti pa bi, prije nego se to dogodi, država trebala smanjiti svoje troškove i provesti reforme jer gospodarstvo u okolnostima realne cijene novca neće moći plaćati nabujali državni aparat. Porezno rasterećenje građana i poduzetništva omogućilo bi jačanje ekonomije na zdravijim osnovama od ekspanzije osobne potrošnje, a jedini argument protiv njega stara je praksa domaće politike da u nastojanju da proširi svoj utjecaj i moć u dobrim vremenima troši više.