Želite li piti kavu i maziti mačku? Pola sata - 6 dolara
U metropolama se živi brzo, radi puno, a u stanovima su ljubimci često zabranjeni...
Ljudi često nemaju vremena i volje za kućne ljubimce, ali sada su tu mačji kafići u kojima se plaća vrijeme provedeno uz predenje mace “Vrijeme provedeno s mačkama nikada nije uzalud potrošeno”, izjava je to slavnog psihoanalitičara Sigmunda Freuda, koje se u posljednje vrijeme pridržavaju sve brojniji građani New Yorka. Upravo se oni zadnjih godina od stresa i užurbanog načina života u bučnom velegradu sve češće opuštaju u kafićima za mačke, takozvanim “cat cafeima”.
Doza ljubavi i maženja
U tim specijaliziranim kafićima mace spavaju na stolovima, skakuću po šanku, trčkaraju oko posjetitelja ili im predu u krilu, a gosti plaćaju za vrijeme provedeno u igri i maženju: pola sata stoji oko šest dolara, odnosno četrdesetak kuna. Naravno, osim u “draganju” posjetitelji – kao i u svim kafićima – mogu nešto gricnuti i popiti, a ako im se maca baš toliko svidi – mogu je privremeno udomiti, pa čak i zadržati. Prvi takav kafić pod nazivom “Cat Garden” otvoren je u Taipeiju 1998., a među najčešćim posjetiteljima bili su japanski turisti. S Tajvana se trend proširio na Japan, ostatak Azije, Europu, obje Amerike… Glas protiv takvih kafića sa životinjama digli su, a tko drugi doli – Britanci. Gospoda s Otoka kritizirala su da mace trebaju imati svoj prostor, a ne boraviti u skučenim prostorijama s ljudima koji ih gnjave. No, to nije utjecalo na popularnost takvih mjesta, kojoj u prilog idu skučeni životni prostor u velikim gradovima, prezaposlenost pojedinaca, strogi kućni red i kućepazitelj koji ne dopušta držanje kućnih ljubimaca u stanu. Tako i mnogi Njujorčani po “dozu ljubavi i maženja” skoknu u tzv. cat café, a zanimljivo je da ih Velika Jabuka ima čak četiri. Ali ne postoji nijedan dog café, odnosno kafić sa psima, premda je lani pokrenuta i takva inicijativa, ali nisu se uspjela prikupiti potrebna sredstva. Vrlo čudno, jer kada se šećete New Yorkom, sasvim sigurno srest ćete više vlasnika pasa nego roditelja s djecom. No, zato su mačkoljupci došli na svoje: najstariji kafić “Meow Parlour” otvoren je 2014. na Lower East Sideu. Jedna od vlasnica školovana je slastičarka Christina Ha, koja je spojila svoje dvije velike ljubavi – ljubav prema mačkama i prema kolačima – te tako pokrenula unosan biznis. Kod nje se mogu kupiti makaroni i kolačići u obliku maca, a da bi se najmlađi privikli na kućne ljubimce, posebno su organizirani dječji sati za igru s mačkama. Također, uz organizaciju proslava, u “Meow Parlouru” organizira se i vježbanje joge, a navečer je popularno igranje tombole. I u “Brooklyn Cat Cafeu” s macama se može vježbati, a na svakom je gostu da bira između aerobika ili joge. Tu se za posjetitelje organizira i “ženska večer”, “noć za odrasle” te gledanje klasičnih filmova. Među turističkim atrakcijama u Sohou je kafić “Little Lions”, najnoviji mačji kafić, u kojem nestašni ljubimci nerijetko kradu slasne sendviče posjetiteljima. “Koneko” je naziv dobio po japanskoj riječi za mačke, a njegova je posebnost što je najveći i jedini od svih mačjih kafića koji u svojoj ponudi ima alkohol: pivo, vino i sake.
Macama ne smetaju karaoke
Kod njih se može kupiti pregršt suvenira poput mačjih ušiju, majica, ruksaka i keramičkih posuda za hranu, ali i naučiti o japanskoj kulturi na raznim tečajevima poput onog iz japanske kuhinje. Često organiziraju i umjetničke izložbe i promocije knjiga, a od zabavnih sadržaja gostima je najomiljenije natjecanje u karaokama. Njihovim macama očito ne smeta zavijanje posjetitelja, a u svim mačjim kafićima vrijede gotovo ista pravila ponašanja: djeci je dopušten dolazak samo uz pratnju odraslog člana obitelji, zabranjeno je vriskanje i skakanje, mace se ne smije hraniti ljudskom hranom, a posjetitelje se moli da budu tolerantni i da ih ne uzne-
Mačke imaju apsolutnu emotivnu iskrenost i, za razliku od ljudi, nikada ne skrivaju osjećaje, tvrdio je Ernest Hemingway
miravaju dok jedu i spavaju. Ipak je riječ o vrlo ćudljivim životinjama, ali onima koje ljudi obožavaju od davnina. Još u drevnom Egiptu mačke su bile u rangu božanstava – jedna od najpopularnijih bila je Bast, boginja s glavom mačke, zaštitnica sreće, zadovoljstva, plesa i Sunčeve topline. I u Kini je postojala maca boginja plodnosti kojoj se prinosila žrtva na kraju žetve, u Indiji je mačja boginja Sastht bila zaštitnica majčinstva, a Irci još od 1. stoljeća u svom folkloru imaju Kralja mačaka pod nazivom Iruscan. Legenda da mace imaju devet života potječe od vikinške boginje ljubavi i ljepote Freye, koja je imala moć nad devetim svijetom i često je na crtežima u pratnji – mačke. Mace je volio i slavni pisac Ernest Hemingway koji je jednom zaključio: “Mačke imaju apsolutnu emotivnu iskrenost: ljudska bića iz raznih razloga skrivaju osjećaje, a mace to nikada ne rade”.