Zbog stečaja TLM-a 35 obitelji pred deložacijom
Šibeniku prijeti socijalni problem, stanovi u vlasništvu TLM-a nad kojima nije bilo stanarskog prava idu na javnu dražbu, a njihovi korisnici, bivši radnici, poručuju:
Radnici su pisali i Vladi i ministarstvima branitelja i gospodarstva, tvrde da ih se godinama vuklo za nos pričama da ih se neće dirati Zbog stečajnog postupka nad Tvornicom lakih metala d. d. Šibenik (TLM) koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, ukupno 35 šibenskih obitelji prijeti deložacija iz stanova u kojima žive. Riječ je o radnicima TLM-a, od kojih je većina danas u mirovini, a kojima je njihova tvrtka još prije od 25 do 40 godina dala te stanove, koji su u vlasništvu TLM-a, prvo na čuvanje i korištenje, a potom i u najam.
Nemoguća misija
Međutim, kako nitko od stanara tih stanova nije imao stanarsko pravo, oni su ušli u pretvorbu temeljnog kapitala društva iako nisu upisani u zemljišnim knjigama kao vlasništvo društva i iako u njima stanuju stanari na temelju ugovora o najmu i 20. rujna ove godine idu na javnu dražbu. A njihovi stanari na ulicu ako do tog roka na uplate prvo pet posto jamčevine od početne cijene pojedine nekretnine za koju se ponuda dostavlja, a potom, u roku od 30 dana, i ukupan iznos stana te sklope ugovor o kupoprodaji nekretnine. Što je za većinu stanara spornih stanova u ovom trenutku nemoguće jer većina za to novca nema. Pogotovo za one koji su na korištenje, pa u najam, dobili veće stanove čija je i procijenjena cijena po kojoj će se prodavati automatski veća. U pismu koje su ogorčeni radnici TLM-a još na proljeće poslali i Vladi, Ministarstvu branitelja i Ministarstvu gospodarstva te Hrvatskim šumama i HEP-u koji su vjerovnici u stečaju navode da im je u TLM-u, kada su dobili te stanove, rečeno da su njihovi i da im ih nitko neće i ne može oduzeti te da s njima rješavaju stambeno pitanje. Stanovi su, tvrde, bili u derutnom stanju i sve su ih uredili i opremili za što su neki dizali i kredite. – Ako se dogodi, a za što je već donesena odluka, da se stanovi prodaju, u Šibeniku će nastati veliki socijalni problem. Mi ćemo s našim obiteljima morati ići na ulicu. No, nitko od nas nakon toliko godina rada u TLM-u nije spreman ići na ulicu. Svi smo mi u trećoj životnoj dobi s više od 60 godina. Svaka obitelj priča je za sebe sa svojim problemima i sudbinama. Mnogi su od nas bolesni, neki jako teško. Većina nas bili smo sudionici Domovinskog rata, a s obzirom na to da smo na ovakav način dobili stan od TLM-a, nismo tražili stan od MORH-a i Ministarstva branitelja – piše u pismu upućenom i Vladi i ministarstvima. Pitaju se kako je moguće da su stanovi ušli u stečajnu masu društva i kako se danas mogu prodavati ako se zna da im ih je TLM dao i s obzirom na to da su u njih sa svojim obiteljima uložili velik novac, pa čak i digli kredite. Slučaj jednog od radnika TLM-a, danas umirovljenika, Marijana Lučeva vjerojatno je i najteži jer je on na korištenje, a potom u najam, dobio stan velike kvadrature i u relativno novijoj zgradi tako da je i cijena po kojoj se taj stan prodaje jedna od viših, oko 35 tisuća eura. – Ja taj novac nemam. Mogu se prijaviti na dražbu, nekako skupi- ti tih pet posto jamčevine, ali što onda. Osim toga, ide javna dražba i taj stan može kupiti svatko tko ponudi više novca za njega. Neki od nas možda će i uspjeti kupiti stanove, pogotovo oni u manjima. Ali većina nas neće biti te sreće – kaže Lučev. On je, kao i ostali radnici, od plaće godinama izdvajao sredstva za stambeni fond. Međutim, Komisija za redovnu raspodjelu stanova TLM-a 1989. godine podijelila je, kaže, zadnja tri stana. Lučev je te godine bio peti ispod crte. Nakon toga uslijedio je rat i TLM više stanove nije ni dijelio. U ovaj iz kojeg mu prijeti deložacija ušao je 1991. godine. TLM mu ga je dao na čuvanje nakon što ga je napustio bivši stanar, također radnik TLM-a. – Od tada pa do danas nebrojeno sam puta pokušavao dogovoriti s TLM-om da mi dozvole da otplaćujem stan na rate. Uvijek su mi govorili da će biti nešto, da se ne brinem. Cijelo su nas vrijeme vukli za nos. Ugovor o najmu produljivali su mi dva puta. Vjerovao sam, kao i moji kolege, da ću doista moći otkupiti stan, nismo se toliko brinuli. Prošlo je 27 godina i stan ide na dražbu. I što da ja sada radim?! Od 1998. godine u invalidskoj sam mirovini, imam 70 godina. Žena mi noćima plače zbog toga, sin živi s nama. A ja moram na ulicu – očajan je Lučev.
Neki su stanovi, kažu radnici, bili derutni pa su mnogi digli kredite za njihovo uređenje Svi radnici kojima prijeti izbacivanje u trećoj su životnoj dobi i imaju više od 60 godina
Nadaju se rješenju
Razgovarali smo s još nekoliko stanara kojima prijeti deložacija ako ne uspiju kupiti stanove na dražbi, no oni su željeli ostati anonimni. Još uvijek se, kažu, nadaju da će to biti riješeno u njihovu korist, da će još biti sastanaka prije same dražbe i da će uspjeti pronaći novac za otplatu nekretnina. – Obećavali su nam sve i svašta, da nas nitko neće dirati. Pokušat ću uplatiti tih pet posto jamčevine i nekako kupiti stan. Rata bi mi mogla biti oko 150 do 200 eura, ako mi banka uopće da kredit. Vidjet ćemo – kaže nam jedan od stanara koji u stanu od 46 kvadrata trenutačno živi sa suprugom, kćeri, zetom i dvoje unučadi.