Grafitera se boje, ali mi nismo kriminalci
Nakon Mandžukića i Olića, u Slavonskom Brodu ovjekovječio je i ljubav Malene i Klepetana
Knjigovođa iz Rijeke završio je i Likovnu akademiju, no ističe da ne postoji škola za grafitera – grafiti se uče crtati na ulici – Ljudi su općenito skeptični prema novome, ali mislim da u posljednje vrijeme sve više shvaćaju da je onaj strah da je netko huligan ili kriminalac samo zato što crta grafite iracionalan, sličan onome kada su se stari ljudi bojali da će im fotoaparat uzeti dušu – kaže Riječanin Edi Gustin Maska (32), jedan od najboljih grafitera u Hrvatskoj. Završio je Likovnu akademiju, ali nije pronašao posao u struci pa se posvetio grafitima koje crta od sedmog razreda osnovne škole. Nekad crta za svoju dušu, nekad po narudžbi, ali sprej i kist uvijek su mu u ruci. Prošle je godine za općinu Kostrena za pristojan honorar mjesec i pol oslikavao zid od 350 četvornih metara potrošivši pri tome više boje nego što se potroši na nekim grafiterskim festivalima. Svojim radom dokazuje da izrada grafita nije šaranje, nego umjetnost, ali i posao od kojega se može živjeti. – Osnovni mi je posao vođenje knjigovodstva, a ovo mi je dodatna zarada koju ostvarujem preko au- torskih ugovora. Ne postoji škola za grafitere, izrada grafita uči se na ulici. Ja mogu održati radionicu za dvadesetak djece, ali formalno obrazovanje u svijetu grafita ne postoji. Kao ni za majstore tetoviranja. Oni također uče sami – kaže Edi. Dodaje i da to što on radi nije gra- fiterstvo, nego slikanje tehnikom spreja. – Grafiti su također oblik urbane umjetnosti, ali ja radim slike, a grafiti su slova. Ne podcjenjujem selo, ali u selima ćete rijetko naći grafite. To je gradska kultura – nastavlja Edi Gustin. Najviše crta portrete, od poznatih osoba i anonimaca do životinja. Zid stadiona Marsonije u Brodu već dvije godine krasi njegov 10-metarski mural Marija Mandžukića i Ivice Olića, a prije nekoliko je dana u istom gradu naslikao i najpoznatiji ljubavni par životinjskog svijeta, rode Malenu i Klepetana. – Znam da neki ne vole grafite, kao što ne vole ni životinje. Kada sam počinjao raditi, i ja sam nailazio na nerazumijevanje policije i javnosti. Srećom, danas s njima nemam problema, ali za dečke koji rade slova i grafite to se ne bi moglo reći – kaže Maska.
Maska svojim radom dokazuje da izrada grafita nije šaranje, nego umjetnost Nekad crta za svoju ruku, a nekad po narudžbi, ali kist i sprej uvijek su mu u ruci