I na radnom mjestu ipak imamo pravo na zaštitu privatnosti

Preokret u slučaju u kojem je zaposlenik dobio otkaz zbog toga što je na radnom mjestu vodio i privatne razgovore s bratom i zaručnicom Marinko Jurasić marinko.jurasic@vecernji.net Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u punom sazivu, s 11 glasova “za” i šest “protiv”, preokrenuo je prethodno stajalište sedmeročlanog vijeća o pravu poslodavaca da nadziru komunikaciju svojih zaposlenika za radnog vremena. Prema jučer objavljenoj konačnoj odluci, poslodavac je ipak prekršio pravo svoga zaposlenika na zaštitu privatnosti i tajnosti korespondencije. Riječ je o slučaju Bogdana Mihaija Bărbulescua (38) protiv Rumunjske u kojem je prije dvadesetak mjeseci uže vijeće ESLJP-a sa šest glasova “za” i jednim “protiv” odlučilo da je pravo poslodavca da uvede i provodi takav nadzor te otkazom sankcionira korištenje interneta u privatne svrhe. Osam dana nakon što je poslodavac obavijestio da je jedna zaposlenica dobila otkaz zbog privatnih razgovora, tražili su očitovanje i od Bărbulescua, pa kad im je odgovorio da na poslu vodi isključivo poslovne razgovore, suočili su ga s 45 stranica transkripata za osmodnevnog nadzora na kojima su bile poruke osobne pa i intimne prirode koje je razmijenio s bratom i zaručnicom. Stoga je dobio otkaz. Rumunjski sudovi dali su poslodavcu za pravo da je bio ovlašten uvesti nadzor komunikacije kao jedini način utvrđenja kršenja korporativnih pravila. Premda je dvojbeno je li Bărbulescu mogao očekivati da će njegova privatnost biti zaštićena s obzirom na to da je bio upozoren na poslodavčeve restrikcije korištenja interneta, ESLJP je zauzeo stav da poslodavčeva pravila ne mogu reducirati privatan aspekt društvenog života na radnom mjestu na nulu. Odnosno, i na radnom mjestu uživamo pravo na poštivanje privatnog života i privatnosti korespondencije, čak i u okolnostima kad bi ono bilo ograničeno u mjeri koliko je nužno. Ako se nadzorom omogućuje pristup sadržaju zaposlenikove komunikacije, poslodavac mora prethodno upozoriti zaposlenike da uvodi takvu mjeru, o njezinu opsegu i prirodi, te napomenuti da može imati pristup i sadržaju njegove komunikacije. S tim da je i rumunjskim sudovima zamjereno što nisu ispitivali je li postojalo legitimno i stvarno, a ne uopćeno, teoretsko, opravdanje za uvođenje takvog nadzora. Propust je i što nisu ispitali je li postojala mogućnost da se nekom drugom, manje invazivnom mjerom, postigne isto, kao i razmjernost otkaza kao sankcije u odnosu na povredu.