Tita je trebalo ukloniti s trga davno prije

Posljednja događanja koja su podijelila Hrvatsku, a koja su se simbolički stekla u sudbinama dviju ploča s natpisima “Za dom spremni“i “Trg maršala Tita“, kao da su čekala da se oglasi i Crkva o toj aktualnoj temi. Crkva je to učinila ovaj vikend, neslužbeno doduše, ali u dva istupa, onaj austrijskog biskupa mons. Egidija Živkovića i drugi u intervjuu za naš list dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića. I jedan i drugi istup imaju zajedničku temeljnu poruku, zapravo, vapaj i imperativni zahtjev da se odustane od podjela i svega onoga što ih potencira. Aktualna priča o tim nesretnim pločama podsjetila me na jednu nešto davniju priču, otprije 25 godina, s početka stvaranja hrvatske države. Naime, u poplavi preimenovanja zagrebačkih ulica, skidanju nakaradnog komunističkog nazivlja s imenima heroja i brigada (što je, također, bio dio vidljiva oblika obračuna s bivšim totalitarnim režimom), ondašnjim političkim genijalcima palo je na um da bi bilo dobro promijeniti i ime onom malom trgu, praktički platou ispred Zagrebačke katedrale i Nadbiskupskog dvora. Bez konzultacija s crkvenim vodstvom i kardinalom Franjom Kuharićem, ondašnjim zagrebačkim nadbiskupom, koji je bio na putovanju u Australiji, odlučili su da se taj dio ispod njegova prozora više ne zove Kaptol, nego Trg kardinala Alojzija Stepinca. Njegovo ime trebalo je, valjda, simbolizirati svu odlučnost novih vlasti da raskrsti sa svime starim (premda je u redovima novih itekako bilo onih iz starih redova, samo preokrenutih šinjela), pa je valjalo biti i veći katolik od pape te starodrevnom Kaptolu, barem u jednom njegovu dijelu, dati novovjeko ime. Dakako, na taj se način htjelo i dodvoriti Crkvi, misleći valjda kako će njoj takva vrsta političke pažnje silno goditi. No dogodilo se upravo suprotno. Kardinal Kuharić, kad se vratio iz Australije, čim je vidio što su politički analfabeti ondašnjeg vremena napravili, nazvao je upravu grada i zatražio skidanje tek postavljene ploče s novim imenom i povratak stare. Dakako, nije to Kuharić učinio zato što bi manje volio Stepinca od gradskih otaca. Ne, nego zato što nije dopustio manipulaciju s jedne strane, a s druge poručio je političarima da se bave važnijim poslovima. Na manipulaciju želi Crkva i danas ukazati u priči s tim novim pločama i njihovim natpisima pa je kroz riječi biskupa Živkovića poručila političarima da se ostave i kamenih i željeznih ploča i jalovih priča o sekularizmu te da se okrenu budućnosti. Odnosno, biskup Uzinić pitanjem je li ijedan pozdrav, tj. simbol prošlosti vrijedan podjela i štete koja nastaje u hrvatskom društvu želi ukazati na važnija pitanja za sudbinu ove zemlje od stalnog podgrijavanja svjetonazorskih i ideoloških podjela zahvaljujući kojima Hrvatska nikako ne može iz gliba prošlosti i okrenuti se novom vremenu zbog kojeg je i stvorena. Poštovana gospođo Benček, nisam se mogao suzdržati da vam ne odgovorim na vaše otvoreno pismo zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Vaše pismo smatram iskrenim i doživljavam ga kao pismo poštene i čestite osobe koja je svoj uzoran život posvetila radu s djecom. Stoga me čudi da osoba visokih moralnih uzusa u svome pismu pita gradonačelnika može li mirno spavati nakon uklanjanja imena Trga maršala Tita. Gospođo učiteljice, znate li tko je bio maršal Tito? Znate li za oko 900 jama u Hrvatskoj, oko 600 u Sloveniji i ne zna se broj u BiH, punih kostiju vojnika, civila, žena, djece i staraca koji su smaknuti bez suda i suđenja ili su im presude naknadno napisane? Znate li za politička smaknuća hrvatskih emigranata po svijetu, jeste li čuli za Goli otok, Sveti Grgur i Staru Gradišku u kojima su zatvarani ljudi koji drukčije misle? Stoga, gradonačelniče Bandiću, što se tiče zločinca Tita, mirno spavajte, a savjest vas može peći samo