Dublin slavi Joycea, a Zagreb Tuđmana
Hrvatska ima gotovo više književnih festivala nego knjižara, ističe autorica
Fotoreporteri su nekoliko minuta nakon početka zamoljeni da ne fotografiraju britku hrvatsku književnicu s nizozemskom adresom
Dubravka Ugrešić, kojoj je prema upućenima prije dvije godine za dlaku izmakla Nobelova nagrada za književnost, na Frakturinu Festivalu svjetske književnosti predstavila je svoj najnoviji roman “Lisica”. Velika dvorana kina Europa bila je pristojno popunjena, a fotoreporteri su nakon nekoliko minuta zamoljeni da ne fotografiraju britku hrvatsku književnicu s nizozemskom adresom. Da ne voli festivale, potvrdila je i sama književnica. – Ako volite guščju jetru, to ne znači da morate osobno upoznati gusku, rekla je Margaret Atwood. A pisac je guska na festivalu – rekla je D. Ugrešić spomenuvši da su i neki kulturni birokrati Europske komisije zamislili da kultura ide ukorak s turizmom pa je Europa preplavljena festivalima.
Čestitka generalu na MSU
– Prema novinaru Nevenu Svilaru, Hrvatska ima 23 književna festivala, gotovo ih je više nego knjižara. Hrvati se vole uspoređivati s Irskom. Vjerojatno ne znate da postoje i doktorati, npr. o Kamovu i Joyceu. U Irskoj nema toliko književnih festivala kao u Hrvatskoj, ali zato oni imaju četiri nobelovca, i to književna nobelovca. Imaju bezbroj važnih književnih institucija. 16. lipnja, kada se odvija radnja Uliksa, cijeli Dublin prepun je turista i sve je u znaku Uliksa. U Dublinu su dva mosta, jedan je od njih savršenstvo, a zovu se po Jamesu Joyceu i po Samuelu Beckettu. A u Zagrebu se pristojan aerodrom zove po čovjeku kojega ćemo pamtiti po rečenici da je sretan da mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka, nego Hrvatica, ali i po tvrdnji da su mu rekli: Gospodine generale, da niste Hrvat, vi biste dobili Nobelovu nagradu – rekla je D. Ugrešić istaknuvši da joj smeta da sa zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti nitko ne želi maknuti parolu “Sretan ti rođendan, generale”. – Književnost je tako malo vrednovana u ovoj zemlji – zaključila je D. Ugrešić koja veli da bi prestala pisati kada bi znala kako nastaju priče. – Roman “Lisica” je o tom neznanju. Najuzbudljivije je u pisanju da priča može krenuti na bilo koju stranu – rekla je književnica koju intrigira simbolika lisice. – U istočnim kulturama lisica je ženskog roda, u zapadnim muškog. Lisica je simbol izdaje, prijevare i lukavstva. U romanu sam se poslužila pričom Borisa Piljnjaka
koju sam davno prevela, a koji je dobio Staljinov metak u potiljak – veli autorica koja je u roman “Lisica” ugradila principe ruske avangarde, i to sabotažu, prijevaru, izdaju očekivanih principa...
Izbjegava mainstream
Na pitanje Seida Serdarevića kakav je njen odnos prema eseju i fikciji, rekla je da i Kundera kombinira esej i fikciju kao i Bulgakov. – Moji romani nisu žanrovski mainstream. To nije ni Baba Jaga ni Štefica Cvek – tvrdi D. Ugrešić koja kaže da ima veće ambicije od štancanja romana. Nije oduševljena školama kreativnog pisanja. I misli da u Hrvatskoj imamo previše teologija. – Nema dovoljno radnih mjesta za popove pa ih ubacuju u bolnice, škole. Isto je s piscima. Oni više ne čitaju. Ne žele ništa znati, ali mogu se zaposliti, recimo, u korporacijama gdje pišu govore direktorima – rekla je Dubravka Ugrešić koja misli da je književnost izuzetno važna, pa makar postala tek elitna zabava.
Pisci danas ne čitaju, nego pišu govore direktorima korporacija, upozorava Ugrešić Čini joj se da u RH nema dovoljno posla za svećenike pa ih guraju u škole i bolnice