U svećenikovu dvorištu kao u Noinoj arci
Najdraži mu je Hektor, a ponosi se i golubima pismonošama
Prve kuniće dobio je kad je imao četiri godine, ubrzo su sletjeli i prvi golubovi, a onda je počeo uzgajati i njemačke lovne terijere Dvorište svećenika Marka Gačarića, župnika Župe sv. Ilije Proroka iz Velike Kopanice kod Slavonskog Broda, izgleda kao Noina arka. Žive u njemu rasni lovački psi, kunići, golubovi pismonoše, kokoši, guske, patke, mačke...
Ljubav i sloga
Veselo životinjsko društvo kod vlč. Marka živi u ljubavi i slozi. Strastveni uzgajivač uz životinje je vezan od najranijeg djetinjstva. Kaže kako nas one približavaju prirodi i njenim zakonima i da bi ljudi od njih mogli puno naučiti. Prve kuniće dobio je kada su mu bile četiri godine, a ubrzo su “sletjeli” i prvi golubovi. – Sposobnosti jednog pismonoše su nevjerojatne. Možete ga odnijeti na mjesto udaljeno i tisućama kilometara, gdje nikada nije bio. Zahvaljujući svom biološkom radaru uspješno će se vratiti kući – govori Gačarić i dodaje kako i u ptičjem svijetu postoji selekcija, potomstvo se hvata od jedinki koje najbrže prelete određenu relaciju. Pismonoše su korišteni i u Domovinskom ratu, a on ih je vodio po brojnim utrkama i osvojio na desetke pehara. Ništa manje dragi nisu mu ni psi, osobito njemački lovni terijeri, za čiju se obuku specijalizirao. Uvijek je tražio nove linije pa ih je tijekom godina i nagomilao, a pomalo su mu postali i teret. Stoga ih je jedno vrijeme prestao držati, no opet je pokleknuo pred svojom strašću. Danas ih ima desetak. Najviše voli Hektora, koji mu je bio prvi, ali ne zapostavlja ni Mrvicu, Aljku, Socratesa... Njegovi terijeri položili su sve ispite i osposobili se za sve vrste lova. – Pravi je užitak imati takvog psa. Kada se izdresira, odvezan će šetati pokraj vas i cijelo vrijeme držati glavu uz vaše koljeno. No, najprije se mora socijalizirati jer je po prirodi sklon sukobu s drugim psima – nastavlja 65-godišnji slavonski župnik.
Primjer i ljudima
Voli sve vrste životinja, ali su mu one sportske primamljivije od ukrasnih. Najdraže su mu vrste koje rade nešto korisno i koje svojim umijećem i sposobnostima mogu biti primjer drugim životinjama i ljudima. Često ističe kako psi pomažu u lovu, golubovi pismonoše lete i nose poruke, prevrtači se prevrću i oduševljavaju nas svojim figurama. Gačarić je rođen u Drenovcima pokraj Županje, ali u Velikoj Kopanici je već 32 godine i osjeća se kao domaći. Mještani su otprije znali čime se bavi pa ne čudi što su mu po dolasku u taj kraj na vrata prvi pokucali lovci. Njegov su hobi župljani doživljavali kao nešto novo i neobično. Naslušao se brojnih komentara, i dobrih i loših. Ispočetka im je bio malo čudan, ali s vremenom su se naviknuli i prihvatili ga kao svog. – Životinje treba voljeti, poštovati i odmalena ih učiti pristojnom i prijateljskom ponašanju. Rad s njima pomaže nam da zaboravimo na stres i opterećenja kojima smo izloženi. Uz njih postajemo smireniji i tolerantniji, uče nas strpljivosti i planiranju – zaključio je vlč. Marko.
U Velikoj Kopanici već je 32 godine, tu je kao doma iako je ispočetka mještanima bio čudan Životinje treba voljeti i poštovati, one nam pomažu da zaboravimo na stres i opterećenja