Mi stigli zrakoplovom, cuga kombijem
U Istanbul putujemo ako u petak pogodimo Eurojackpot – kažu navijači
Gušt je igrati kada te navijači bodre. Još kad dođu do Cluja, plate sve sami, a to su mahom studenti, onda im se mogu samo diviti, kaže Simon Ako u konkurenciju ne uvrstimo Eurobasket u Sloveniji 2013., kada je navijačka podrška našoj reprezentaciji bila bolja nego u Zagrebu 2015., hrvatski košarkaši su u Cluju imali najbolju navijačku podršku u posljednja dva desetljeća. Možda ovih 90-ak navijača nije najveći broj “supportera” koje su naši u tom razdoblju imali, ali su svakako bili najglasniji i najuigraniji, a to možemo zahvaliti i organizatorima. Naime, ljudi su shvatili da u polupraznoj dvorani nema potrebe ljude prikovati za sjedalicu s brojem s njihove ulaznice, već su im dozvolili da se grupiraju. A onda to već izgleda tako da je Petrovićevim izabranicima gušt igrati za to od(abr)ano društvo.
Tri fantoma
– Uživao sam igrati. Svaka čast našim navijačima, ja im skidam kapu. Gušt je igrati pred tim ljudima. S obzirom na to da nije lako doći do Cluja, ja im čestitam i nadam se da će nas u ovakvom broju, ako ne i većem, podržati i u nokaut-fazi – kazao je Kruno Simon dodavši da se nije tome nadao: – Nisam mislio da će se u Cluju pojaviti toliko naših glasnih navijača. Mi igrači smo oduševljeni i to nam daje poticaj da damo sve od sebe i da probamo napokon napraviti taj korak više. A taj poticajni ambijent na tribinama stvarali su navijači iz Zagreba, Varaždina, Osijeka, Šibenika... ali i iz Hercegovine. A njima nije uspjelo unijeti zastavu Herceg-Bosne niti onu na kojoj je pisalo “Neum Hrvatska” jer Fiba zabranjuje mahanje zastavama s imenima gradova iz drugih zemalja. Osim toga, Fiba zabranjuje i unošenje u dvoranu zastava većih od propisane veličine, no sve to nije spriječilo pristigle Hrvate da, premda malobrojni, budu svojevrsni šesti igrač Petrovićeva sastava. A njihova kostimografija ovaj put je imala jedan vrlo uočljiv dodatak. Pored kockastih majica, šalova, vaterpolskih kapica i inih prepoznatljivih rekvizita, najuočljivija su bila tri “fantoma” koji su na leđima imali ispisano “Babo”, “Šarić” i “Croner”. Dečki su tijekom utakmica bili u nekim tijesnim crvenim kostimima kostima s hrvatskim grbom, koji podsjećaju na ronilačke, ali okrenutim naopačke te su tako pokušavali koristiti kapuljače kao fantomke. No, to im je na koncu zabranjeno jer Fiba na tribinama brani i prekrivanje lica.
Ispiti će pričekati
No, zato im je uspijevalo nasmijati ostatak hrvatskih navijača, pa i naše košarkaše, s transparentima koje su podizali. Povremeno bi podizali u zrak “Bogdanovic for 3”, “Spusti se, Šiši”, “Vrijeme je za tehničku Aco” te “23.9. 2005. Lamonica never forget”. Srećom da se ovaj sudac umirovio pa Fibi ne smeta taj transparent koji podsjeća na ono Hrvatskoj ukradeno polufinale u Beogradu prije 12 godina. Za razliku od Matea, Frana i Filipa iz Jaske (tim imenima se fantomi predstavljaju), za Gorana, Tihomira, Marka, Damira i Nenada iz Varaždina sigurni smo da su nam se predstavili s pravim imenima. – Na vrijeme smo kupili avionske karte po 100 eura pa smo ovamo došli zračnim putem, a cugu smo poslali zemaljskim putem jer ovdje nema nikakve pijače u krugu od kilometra oko dvorane – kazali su nam Varaždinci. Glasni i veseli su i momci iz zagrebačkih Gajnica (dva Gorana, Ivan, Neno, Miha, Marino, Josip, Miro). Oni su za ovu priliku rentali kombi i za devet sati, preko Mađarske, došli do Cluja. Većinom su navijači Cibone, a među njima ima i studenata pa nam tako Ivan ističe: – Ispitni se rokovi bliže, no znaju se prioriteti, a to je hrvatska košarkaška reprezentacija. Hoćete li u Istanbul, za reprezentacijom? – Jedino ako orobimo kiosk, pogodimo Eurojackpot ili tako nešto. Snage i volje imamo, ali love više nemamo – našalio se Ivan rekavši da su za ovaj izlet ukalkulirali troškove od 500 eura po glavi.
Lamonica never forget bila je naša poruka Fibi da nismo zaboravili Beograd 2005.