Prepustimo politiku političarima, sport sportašima...

Sjednica Skupštine grada Zagreba na kojoj je preimenovan jedan od najljepših zagrebačkih trgova privukla je pozornost medija i suprotstavila izgleda nepomirljive ideološke razlike između pojedinih skupštinara. No osobno mi je daleko zanimljivija bila rasprava o preustroju gradskih upravnih tijela i razdvajanje Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport na tri dijela. Razlog je bio višekratno izlaženje za govornicu zastupnika koji je uporno forsirao svoj privatni kulturni projekt i time eklatantno pokazao kako se javni interes koji treba politika zastupati pretvara u osobni. Do sada smo na hrvatskoj političkoj sceni čuli za etnobiznismene, političke tvornice, vidjeli fotografije Ledo škrinje u stanu, ali izgleda da tome nije kraj. Zanimljivo će biti kako će iduće četiri godine dotični zastupnik raspravljati o proračunu Grada Zagreba i razdjelu namijenjenom kulturi, a samim time i njegovu privatnom projektu. Naravno, budući da kultura ne može biti financijski isplativa i stoga svi zajedno izdvajamo za kulturne projekte, pri čemu nas nitko ne pita slažemo li se, recimo, sa sufinanciranjem pojedinih filmova ili održavanjem festivala. S tom svrhom se formiraju kulturna vijeća i raspisuju natječaji kako bi se koliko-toliko objektivno i stručno vrednovali pojedini projekti. Stoga je korištenje političke govornice i ulazak u politiku samo zato da se pogoduje nekome ili nečemu potpuno neetično i zapravo nekulturno. Dodamo li tome da se radi o obrani osobnog projekta, slučaj dobiva još lošiju konotaciju. Ovakav istup možemo jedino opravdati neiskustvom i neznanjem skupštinara koji su, aktivirajući se kroz nevladine udruge, platforme i sliče organizacije, na mala vrata ušli u svijet politike. No koliko god posao političara izgledao jednostavan, privlačan, benigan i dobro plaćen, u praksi redovito to nije tako. Jedan od razloga je i to što se dolazi pod povećalo javnosti i pojedinih službi tako da određeni prijestupi i grijesi pojedinaca koji bi skupljali prašinu izlaze na vidjelo. Siguran sam da će se upravo to dogoditi i u slučaju poduzetnika u kulturi koji je već prvim istupom samom sebi nanio nepopravljivu štetu. Slično će se dogoditi i ostalim aktivistima koji su popunili zastupničke klupe u Skupštini grada Zagreba u najvećem broju do sada. Stoga bi bilo najbolje da politiku prepustimo političarima, sport sportašima, a kulturu kulturnjacima...