Flego nije pažljivo čitao odluku Ustavnog suda o Šimuniću

Prof. dr. sc. Gvozden Srećko Flego s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, bivši ministar znanosti i tehnologije, u analizi za Jutarnji list zaključio je: “Hrvatska se u slučaju pozdrava ‘za dom spremni’ poskliznula na vladavini zakona.” To nije prvi put da se u javnom prostoru ponavlja ta teza za koju je glavni argument odluka Ustavnog suda u slučaju Josipa Šimunića. Vladavina zakona podrazumijeva i poštovanje sudskih presuda pa, ako je Ustavni sud, najviša pravno-politička instancija u državi, opravdao osuđujuće presude prekršajnih sudova da pozdrav ZDS “simbolizira službeni pozdrav za vrijeme totalitarnog režima Nezavisne Države Hrvatske te kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranje žrtava zločina protiv čovječnosti...”, status ZDS-a posve je jasan, tvrdi prof. Flego. I zaključuje kako “krzmavo držanje nekih u izvršnoj vlasti kao da podrazumijeva neku instanciju iznad Ustavnog suda koja bi smjela odlučiti drukčije”. Štoviše, prof. Flegi očito je promaklo da mu i MUP daje za pravo jer je u reakciji na zahtjev sisačkog biskupa Vlade Košića da ministar Davor Božinović podnese ostavku jer je “protuhrvatska vlast” u Kninu na proslavi Dana pobjede privela hrvatske branitelje, priopćio da su “jedini kriterij za postupanje policije važeći zakonski propisi”. A sedam osoba u Kninu prijavili su jer su vikanjem “za dom spremni” počinili prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. MUP je tomu dodao: “temeljem postojeće sudske prakse, ali i temeljem odluke Ustavnog suda broj: U-III-2588/2016 od 8. studenoga 2016. prihvaćeno je pravno stajalište da uzvikivanje spomenutog pozdrava ispunjava obilježja navedenog prekršaja”. Na tu se odluku pozivaju i Milorad Pupovac, Peđa Grbin, neki novinari i drugi. Ako je o tom pozdravu odlučeno jednom za svagda, logično je pitati zašto onda MUP nije prijavio i branitelje koji su postavili spomen ploču s grbom HOS-a na kojem piše “za dom spremni”. To što su neki upravni ured ili Ministarstvo uprave propustili taj sadržaj, trebalo bi biti nebitno za MUP. Doduše, Šimunić je osuđen za prekršaj iz Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima jer je gledateljima dobacivao poruke “čiji sadržaj iskazuje ili potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti”. Međutim, postavljanje ploče u Jasenovcu ili Novskoj moglo se tretirati po članku 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji odgovara onaj tko “na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem i isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir”. Za taj prekršaj prijavljeni su branitelji koji su u Kninu vikali “ZDS”, a i Marko Perković Thompson jer je to uzviknuo pri izvođenju “Čavoglava” u Slunju te lani u Kninu. Ako je odluka Ustavnog suda konačno mjerilo, onda bi MUP morao prijavljivati svakoga tko nosi majicu s grbom HOS-a ili zastavu njihovih postrojbi. Ali MUP to ne čini! Zašto? Čak i da se uvede apsolutna zabrana “ZDS-a”, zar bi bilo kažnjivo nositi transparent koji se nedavno pojavio: “za dom spremni nismo”!? Može li se onda kazniti nekoga tko te tri riječi očito izgovara u domoljubnom, a ne u ustaškom smislu. Ali zanemarimo li i to, odluku Ustavnog suda treba pomno čitati do kraja, a ne samo dio u kojem se navodi da je “ZDS” bio pozdrav zločinačkog režima. U odluci Ustavnog suda nigdje se ne govori o apsolutnoj neprihvatljivosti tog pozdrava u bilo kojem kontekstu, već samo da je Šimunićev slučaj moguće tumačiti jedino na način da je višestruko vičući “za dom” na što je publika odgovarala “spremni” poticao mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti. To je osobito jasno iz dijela obrazloženja Visokog prekršajnog suda, na koji se poziva i Ustavni sud: “S obzirom na to da iz iskaza ispitanog vještaka prof. dr. sc. Josipa Jurčevića, povjesničara i političara, ne proizlazi univerzalan odgovor o prirodi korištenja pozdrava ‘za dom spremni’, niti se to može očekivati s obzirom na notornu kompleksnost i višeznačje korištenja tog izraza u različitim hrvatskim povijesnim vremenima, prvostupanjski je sud svoju odluku temeljio na nedvojbeno utvrđenim bitnim činjenicama za konkretni postupak...”. Dakle, ostavljena je mogućnost da u drugačijim okolnostima sporni pozdrav ima značenje koje ne potiče na mržnju ili ne remeti javni red i mir. Bilo tko mogao je podnijeti prijavu zbog ploče s grbom HOS-a, ali to nitko nije učinio. Osobito bi političare i stranke koje se pozivaju na odluku Ustavnog suda trebalo pitati zašto. Stoga je pogrešno tvrditi da se Hrvatska poskliznula na vladavini prava. Poskliznula bi se da je pukim pozivanjem na odluku Ustavnog suda ploča skinuta, a da se prethodno ne provede postupak u kojem bi bilo utvrđeno da je to zakonito, legitimno i nužno.

Ako je odluka Ustavnog suda konačno mjerilo, prijavu bi trebalo pisati i za majicu s grbom HOS-a Ustavni sud ostavlja mogućnost da sporni pozdrav ima i značenje koje ne potiče na mržnju