Terase ne smetaju na pločniku, a zabranjene su u perivoju?!

Posjetitelji najljepšeg zagrebačkog perivoja Maksimira zgranuti su zabranom postavljanja stolova i stolaca pokraj kultnog restorana “Maksimir”, najbližeg glavnom ulazu u perivoj. Zgranuti su zbog više razloga. Prvi je taj što je pošljunčani dio uz restoran širok, ničemu drugom ne služi niti može služiti, predviđen je za to da bude terasa tog restorana. Drugi, što je tako bilo na fotografijama iz djetinjstva nas najstarijih Zagrepčana, dakle desetljećima i u svim režimima. Treći, što je to mjesto bilo prikladno za odlazak na kavu ili sok, ali i za jelo te za roditelje s djecom koja su se ondje bez opasnosti mogla slobodno kretati i nikome ne smetati. To je mjesto bilo ugodno za šetače na kratke staze, za starije ljude, ali i za one koji su umorni od šetnje tu našli prikladno odmorište na zraku i bez prometne buke. Četvrti i glavni razlog, zapravo prijekor gradskim vlastima koje su to spriječile, jest taj da se po cijelom Zagrebu daju dozvole kafićima, slastičarnicama i ostalima da se prošire umjetnim terasama širinom ulica, sve do tramvajske pruge. Je li to učinjeno zato da bi koncesionar koji je zakupio “Vidikovac” s terasom i okolnim pošljunčanim prolazom dobio više gostiju? Naravno, kad mu bliži konkurent nestane. Građani očekuju i traže da gradske vlasti poslušaju građane i ukinu zabranu terase restorana “Maksimir” pa neka vlada tržišna utakmica kao i drugdje, a ne pogodovanje.