Ples, slikanje, ribičija... Tako se zabavlja zlatna generacija
Brojni umirovljenici iz Zagreba, ali i Koprivnice, Varaždina, Rovinja uživali su jučer na 14. Maksimirskim jesenima
Neki su se okušali u boćanju i šahu, a čitala se i poezija. Sudionici su također mogli izmjeriti šećer i masnoće u krvi te provjeriti sluh
– Ajde, požuri se. Ne bumo stigli, sam kaj nisu počeli – moglo se čuti jučer u prolazu u maksimirskom parku. A jurilo se na 14. Maksimirske jeseni, manifestaciju koja je i ove sezone okupila brojne umirovljenike iz Zagreba, ali i šire, pa su u metropolu stigli i iz Rovinja, Koprivnice, Subotice, Varaždina... – Lijepo je vidjeti kako ovaj događaj iz godine u godinu postaje sve veći, a polako poprima i međunarodni karakter – ustvrdila je Višnja Fortuna, savjetnica zagrebačkoga gradonačelnika, na svečanome otvaranju. I doista, na klupicama ispred velike pozornice tražilo se mjesto više kako bi se pratio zabavni program. No nije se u Maksimiru samo pjevalo i plesalo već se dio sudionika smjestio i pod obližnje krošnje, gdje su postavili štafelaje s platnima i prionuli na slikanje.
Suprug je kriv za sve
Višnjica Kruhak-Štefić slikanjem se bavi već 20 godina, a počela je, istaknula je, sasvim slučajno. – Jedne me večeri suprug trebao pokupiti ispred Pučkog učilišta u Dubravi. Kasnio je, a meni je bilo hladno. Stoga sam odlučila ući u zgradu kako bih se ugrijala, a ondje su predstavljali poznate slikare. Odmah sam se zaljubila. Sutradan sam kupila opremu, počela slikati i još nisam stala – objasnila je. Da nije samo njezin suprug glavni “krivac” za novi hobi, dokazao je i bračni par Nemec iz Koprivnice, koji je u Maksimiru uživao u ribičiji. – Pecam od malih nogu, otac me naučio. A onda sam ja to prenio na svoje sinove, ali i suprugu – kazao je Slavko Nemec dok je s udice skidao već treću ribicu. – Mene, iskreno, u početku to uopće nije zanimalo. Ali suprug je bio uporan – dodala je Štefanija Nemec.
I za kraj – nordijsko hodanje
Neki su sudionici usto boćali i igrali šah u obližnjem domu za umirovljenike, a kao odmor za dušu, u paviljonu Jeka čitala se poezija. Mogli su također prekontrolirati svoje zdravlje. Mjerili su se šećer i masnoće u krvi, provjeravao sluh, bila je tu i spirometrija, a nerijetki su isprobali i štapove za nordijsko hodanje.