Hrvatska nije ukinula ni pečat, a Italija i pisma već šalje u mirovinu
Juncker – čovjek s vizijom federalnog EU ili romantik koji ‘treba otići liječniku’
Za Jean-Claudea Junckera ovo je najbolji rujan. “Best September”, govori jedan od njegovih najbližih suradnika u utorak u Strasbourgu, večer prije no što će Juncker izaći pred prepunu plenarnu dvoranu Europskog parlamenta i održati tradicionalni govor o stanju Unije. Prije godinu dana Juncker je taj govor držao u kontekstu poslije britanskog referenduma o izlasku iz EU (tj. o Brexitu), uoči američkih izbora na kojima će pobijediti Donald Trump i sve je to još bilo praćeno najavama o populističkom lancu koji bi mogao uslijediti: u Nizozemskoj će pobijediti Geert Wilders, u Francuskoj Marine Le Pen i to je, manje-više, kraj Europske unije! Prije dvije godine Juncker je svoj govor o stanju Unije držao dok se sigurnost na europskim granicama doslovno raspala u kaosu migrantske krize, koja je u rujnu 2015. bila na vrhuncu. Prije tri godine, 2014., Juncker nije držao govor o stanju Unije jer je tek zasjeo na dužnost predsjednika Europske komisije i u rujnu je još ekipirao svoj tim europskih povjerenika, ali u zraku se osjećala kriza eurozone i najavljivao krah Grčke. Za razliku od tmurnih, gotovo apokaliptičnih oblaka koji su pratili EU i njegove govore o stanju Unije ranijih godina, Juncker je u ovom govoru zajašio na valu ponovo pro- buđenog optimizma. Gospodarski oporavak sada zahvaća sve države članice, EU ukupno ima veću stopu rasta u posljednje dvije godine nego SAD, nezaposlenost je na najnižoj razini u posljednjih 9 godina… Migrantske rute ili potpuno su zatvorene (zapadnobalkanska) ili se kontroliraju bolje no prije (proteklog kolovoza zabilježeno je 81 posto manje iregularnih migranata na sredozemnoj ruti od Libije do Italije nego prošlogodišnjeg kolovoza). Italija spašava čast Europe na Sredozemlju, odao je Juncker počast Talijanima. I možda najoptimističniji pokazatelj: “proljeće” europskog populizma i euroskepticizma, najavljivane pobjede takvih kandidata na izborima u raznim zemljama, nije se dogodilo. Zato je ovo najbolji rujan za Junckera i za iznošenje govora o stanju Unije. A Juncker je čovjek koji je sve vidio, sve iskusio i koji mnogo toga zna. Kad ga gledate, licem u lice, sjetite Obrazac morate ovjeriti, što znači potpisati i staviti pečat, i poslati ga poštom. Tako je u Hrvatskoj. Svaki građanin ima elektroničku adresu na koju dobiva sve dokumente javne uprave, pa čak i kazne za automobilske prekršaje. Tako je u Italiji. Zapravo, prema uputama Europske unije, svi građani bi, prije ili poslije, trebali imati kućnu elektroničku adresu se onih (Balaševićevih) stihova “a ti slutiš otkud bore”… Svaka bora na Junckerovu licu – a ima ih, hvala Bogu – tu je s razlogom.
Nabosti nešto konkretno
– Živio sam i radio za europski projekt čitav svoj život. Vidio sam dobra i loša vremena. Sjedio sam na raznim stranama stola: kao ministar, kao premijer, kao predsjednik Eurogrupe, sada kao predsjednik Komisije. Bio sam u Maastrichtu, u Amsterdamu, u Nici i u Lisabonu (sve gradovi u kojima su dogovarani temeljni ugovori o funkcioniranju EU, op.a.) dok se naša Unija razvijala i širila. Uvijek sam se borio za Europu. Bilo je dana kad sam patio zajedno s njom i zbog nje, pa čak i očajavao za njom – spomenuo je Juncker u ovogodišnjem govoru o stanju Unije. Ali ima na tom licu mjesta za još koju boru. Baš zbog toga što je prošao sito i rešeto, a kod ovog Luksemburžanina na koju će dobivati i s koje će slati ovjerene dokumente. Zasad je osim u Italiji takav sustav potpuno uveden još samo u Švicarskoj i Hong Kongu. Talijanska ministrica javne uprave Marianna Madia potpisala je dekret kojim se, godinu dana prije predviđenog roka, uvodi kućna elektronička adresa za sve građane i državna tijela. to nije pretjerivanje kad nabraja gdje je sve bio i što je radio u svojoj karijeri, Juncker zna da ovaj “najbolji rujan” ne može biti kraj priče, sam sebi svrha. Nema ni smisla ni vremena za čestitanje, tapšanje po ramenu i zanošenje dojmom da je EU prebrodio najgore. To što je ovo najbolji rujan za držanje govora o stanju Unije u mandatu Jean-Claudea Junckera znači samo da je EU dobio priliku da izađe iz kriznog upravljanja i osmisli i provede novu viziju svoje budućnosti. – Europa ponovo ima vjetar u svojim jedrima. No, ako taj vjetar ne uhvatimo, nećemo nikamo krenuti – kaže Juncker i citira Marka Twaina: “Za nekoliko godina bit ćeš razočaraniji stvarima koje nisi uspio napraviti nego stvarima koje si učinio.” Sada je trenutak da izgradimo ujedinjeniju, snažniju i demokratskiju Europu do 2025. – poručuje. Vizija koju je u ovom govoru o Dosad su je imali oni koji su je htjeli uvesti prije roka te mnoge lokalne uprave. Uvođenjem isključivo elektroničke pošte javna će uprava godišnje uštedjeti 250 milijuna eura koliko je trošila na poštanske usluge. Tome bi trebalo dodati i uštedu na papiru, toneru, omotnicama, uštede na poštarima i službenicima u poštama, ali i to da građani više stanju Unije iznio predsjednik Europske komisije zapravo je vizija u smjeru federalizacije EU. U smjeru onoga što se često opisuje kao “Sjedinjene Europske Države”, što je utopija i pretjerivanje jer Europa nikad neće biti kao SAD, uvijek će biti zajednica suverenih država umjesto federacije, no zajednica koja se može dublje i bolje integrirati. Juncker zamišlja novi EU koji će, dan nakon formalnog izlaska Ujedinjenog Kraljevstva 29. ožujka 2019., biti Unija u kojoj su sve države članice u eurozoni, sve u Schengenu bez granica, sve u bankovnoj, obrambenoj i svakoj drugoj uniji kakva danas ne postoji. Za pravu analizu Junckerove vizije nužno je shvatiti dvije polazišne točke svake rasprave o EU. Predsjednik Komisije nije nekakva slijepa kokoš koja kljuca po dvorištu u nadi da će nabosti i nešto konkretno. Juncker dobro koordinira svoje najave i inicijative s državama članicama, onima koji u EU imaju najveću moć odlučivanja. On to koordinira i prije nego što iznese javno svoje vizije i prijedloge. Tako je i ovaj govor o stanju Unije bio maksimalno (koliko je to u realnim okolnostima moguće) unaprijed usklađen sa svim članicama: od Francuske i Njemačke, kojima je važna direktiva o upućenim radnicima i zaštita strateške industrije u Europi od stranih ulaganja iz zemalja poput Kine, do Slovačke, Mađarske i Češke, čiji su potrošači izrijekom spomenuti kao oni koje Juncker želi zaštititi od nepoštene prakse kompanija koje na istok EU plasiraju manje kvalitetne proizvode nego na zapad EU. I Hrvatska se, ponajviše kroz inicijative SDP-ove europarlamentarke Biljane Borzan, bori protiv diskriminacije u tom “Nutella-problemu”, no Juncker nije spomenuo Hrvate u tom kontekstu. Druga polazišna točka, nakon što shvatimo da Juncker igra tako da vizije koje iznosi budu unaprijed koordinirane s državama članicama (barem onim najvažnijima), jest činjenica da se u stvarnosti ipak rijetko događa da takve eurofederalističke vizije koje dolaze iz Europske komisije prođu u tom obliku u kojem su iznesene. Jednostavno, posao Komisije je da zagovara europska rješenja, ali mnogi nacionalni lideri u EU i dalje smatraju da je posao njihovih vlada i parlamenata da zagovaraju rješenja koja su
ne bi trebali čekati u redovima u pošti za predaju pisama ili za podizanje preporučene pošte. Naravno, uložilo se u tehnološku infrastrukturu za stvaranje i održavanje certificirane elektroničke pošte (Posta elettronica certificata - PEC), ali to je iznos od samo 200 tisuća eura ukupno za dvije godine, 2018. i 2019. Nije mala razlika između 200 tisuća eura za dvije godine i 250 milijuna eura godišnje! Italija, koja je poznata po birokraciji i sporoj javnoj upravi, uvela je taj sustav ovjerene elektroničke pošte (certified mail) koji ne samo da sve znatno ubrzava nego stvara i golemu uštedu. Za one koji se ne prilagode PEC-u predviđene su i kazne, koje će dijeliti Talijanska digitalna agencija (AID). U Hrvatskoj nije ukinut ni pečat, što je obećavala prethodna Vlada, kamoli poštansko papirnato slanje računa, obrazaca, dokumenata, kazna… Jer, vrijedi samo ono što je na papiru! A kolika bi bila ušteda, prije svega na vremenu osim na papiru (drveću) i drugome. Stječe se dojam da se od drveta (pečata) ne vidi šuma napretka.