Izazov je braniti Todorića jer ga je javnost, kao i Sanadera, već osudila

To što bivši premijer još nije pravomoćno osuđen ne naziva uspjehom jer to nije plod maestralnih odvjetničkih aktivnosti, nego rezultat činjenice da su neke stvari koje su dovele do odluke DORH-a da ide u sudski postupak bile neprovjerene i kaže:

pitet najmoćnijeg hrvatskog odvjetnika, kako ga nerijetko tituliraju mediji, Čedo Prodanović zaradio je uspješnim zastupanjem najeksponiranijih optuženika u zemlji. Ivo Sanader, Zdravko Mamić, Milan Bandić i Marina Lovrić Merzel tek su neki od njegovih klijenata kojima se, kako se nagađa u javnosti, odnedavno pridružio i posrnuli gazda koncerna Agrokor – Ivica Todorić. Gotovo istodobno s izvanrednim Vladinim povjerenikom Antom Ramljakom, u Cibonin toranj ušli su i istražitelji DORH-a koji češljaju opsežnu dokumentaciju tražeći moguće elemente za pokretanje istrage, a kako ni kreditori poput Sberbanka ne miruju, čini se da Todorić, angažirajući Prodanovića i njegovu poslovnu i životnu partnericu Jadranku Sloković, najcrnji scenarij ne želi dočekati nespreman. O toj, pa i drugim aktualnim društvenim i političkim temama, razgovaramo u njegovu uredu naslonjenom na Markov trg, pretrpanom fasciklima i registratorima, pokraj monitora s kojeg se naziru Jimmy Hendrix i njegova gitara. Budući da su vas mediji već uočili u društvu članova obitelji Todorić, znači li to da ste formalno postali njegov odvjetnik, konkretno, branite li Ivicu Todorića? Nemam ga od čega braniti kad postupka nema. Istina, između nas je bilo nekih neformalnih konta- Što će biti, vidjet ćemo. Hoćete li ga braniti ako do sudskog postupka u konačnici ipak dođe? Ako bi nas uopće angažirao, zašto ne, stoga što mi se čini da je lex Agrokor jedan egzemplaran slučaj u našoj legislativi, da se Todorića razvlastilo jednim zakonom koji je donesen za jednu tvrtku, ali iz čega će proizaći mnoge negativne posljedice. Do koje ste mjere u ovom trenutku upoznati sa slučajem Agrokor? Upoznat sam iz medija tako što gledam i slušam što se plasira, ali nisam siguran da je to istina. Iskustvo iz drugih predmeta uči me da se javnost na određeni način kondicionira informacijama, podacima pa i nekim elementima djela, odnosno dokazima onako kako to odgovara onome koji radi određene obrade ili priprema određene aktivnosti. U ovom slučaju to još uvijek nije Državno odvjetništvo, ali očito strani privremeni upravitelj i ljudi koji su u Vladi zaduženi za rješavanje tog problema plasiraju određene informacije u javnost. Jesu li točne ili nisu, ne znam, ali sam a priori skeptičan i ne vjerujem im unaprijed dok se sam u to ne uvjerim. Iskustvo iz predmeta Sanader i Bandić govori mi da se puno toga plasira u funkciji medijskog progona, a poslije se pokaže da nije ni točno, ni provjereno ni istinito. Da se država nije umiješala u koncern i donijela lex Agrokor, mislite li da bi Todorić ponovno stao na noge i pronašao bolja rješenja za tvrtku? Trenutačno imam premalo elemenata da bih sa sigurnošću zaključivao, ali činjenica je da se preko noći njega razvlastilo i da mu se nije dala šansa da se proba izvući sam. S druge strane vidjeli smo nedavno da je njemačka vlada spašavala privatnu aviokompaniju koja je ušla u probleme. Jasno je da se Vlada ne može nezainteresirano ponašati, odnosno odbiti pružiti pomoć samo zato što je Agrokor privatna kompanija, u situaciji kada je riječ o sudbini 50, 60 tisuća zaposlenih. Istina, vi samo radite svoj posao, no ne brine li vas što ćete i vi, s obzirom na lošu reputaciju dojučerašnjeg vlasnika Agrokora, na neki način i na sebe preuzeti dio bijesa javnosti? Ivica Todorić neće biti ni prvi ni zadnji koji se našao u nepovoljnim uvjetima stvorene atmosfere da je čovjek već kriv i točno je da se taj animozitet na neki način prenosi na odvjetnike, ali to su stvari zbog kojih mi postojimo i s njima se nosimo više ili manje uspješno. U svakom slučaju, s obzirom na dosadašnju praksu, nije to za nas ništa novo niti se mi toga posebno bojimo. Stječe se dojam da čak i preferirate takve branjenike. To nije točno jer mi ne biramo branjenike, nego oni nas, a sad zašto oni biraju baš nas... e, to je druga stvar. Kako ste primili vijest da je vaš dojučerašnji branjenik Zdravko Mamić nastrijeljen dok je odavao počast pokojnom ocu? Naravno da mi je žao, pa mi nismo neprijatelji. Prekid suradnje dogodio se zbog nekih okolnosti, njegova temperamenta s kojim se mi nismo željeli više nositi, ali ja ne mislim da je loš čovjek i nemam apsolutno ništa protiv njega. Naravno da smo mu nakon ranjavanja poslali poruku na koju je on i odgovorio. Prije nekoliko dana sazvao je konferenciju za novinare na kojoj je komentirao i detalje optužnice. Nije li to pritisak na pravosuđe? Načelno da, ali po meni je to apsolutno legitiman stav s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi, da se njega godinama medijski rastače. Podaci koje je iznosio proistječu iz sudskog spisa, dakle on se samo brani adekvatno načinu na koji je napadnut. Istina, postavlja se pitanje stila. No, to je legitimno, s obzirom na činjenicu da se dokumenti iz nejavne istrage pojavljuju u javnosti, a tu nisu mogli doći po Duhu Svetom, nego ih je netko morao dati, a mogli su doći jedino iz pravosudnih krugova. Mamić na sve to sada može ili šutjeti ili pokušati parirati na svoj način, pogotovo ako smatra da neke stvari nisu točno prezentirane u javnosti ili su tek djelomično točne. Drugo je pitanje radi li to na najbolji način. Većinu vremena u osječkoj sudnici, barem u dijelu koji je bio vidljiv u TV prilozima, proveli ste držeći se za glavu. Je li vas boljela od cirkusa koji vam je priredio? Ma nije, očito imam neki “mot” da se dosta često hvatam za glavu, i kad treba i kad ne treba, nema tu neke simbolike. Možda tu neka podsvijest radi, ali poslije vidim na televiziji da to nekad radim i kad je u sudnici, da tako kažem, neutralno. Dakle, vaš razlaz nije pravni manevar, odnosno režirana predstava kao što se u prvi mah moglo misliti? To je besmisleno. Pa ne bismo se mi tome izlagali, to je jedna izrazito nelagodna situacija koju si sigurno ne bismo sami priuštili. Biste li se i pod kojim uvjetima vratili braniti Mamića? Neke su stvari došle kraju i onda bi to bilo razvlačenje neke žvake koja nema smisla. Time ja njega kao čovjeka apsolutno ne dovodim u pitanje, Mamić je bolji čovjek nego što sam sebe prikazuje u javnosti. Nismo bili prijatelji prije, no putem smo postali vrlo dobri poznanici. Bili smo više od odnosa odvjetnik – klijent, pogotovo Jadranka koja ga je branila desetak godina. Odnosi ne mogu ostati isti kad se na ovaj način naruše, a to je nedopustiv način na koji se prema nama, a i inače u sudnici, ponašao. Smatrate li svojim uspjehom što Ivo Sanader, nakon godina sudskih postupaka, još nije pravomoćnom presudom proglašen krivim? Ne bih to nazvao uspjehom jer onda ispada da je to plod nekih naših maestralnih aktivnosti. Ja mislim da je to rezultat činjenice da su neke stvari koje su determinirale odluku Državnog odvjetništva da ide u sudski postupak bile neprovjerene. Mislim da je postupak u odnosu na njega i s aspekta zaštite ljudskih prava, ali i s aspekta samog zaključivanja, dakle donošenja odluke suda, bio pogrešan, što su Ustavni sud, odnosno Vrhovni sud u drugom predmetu na određeni način akceptirali. Sada ćemo u ponovljenim postupcima vidjeti kako će to završiti. Čini se da je Sanader vrlo angažiran i da je na neki način treći član tima. Koliko vam je od koristi? Sanader je jedna od stranaka koje su vrlo zainteresiran za svoj postupak jer imate i onih koji vam sve prepuste u ruke i čekaju ishod. On je konstantno u toku samog odvikata.