Rujna Srbovati je lakše s HDZ-om nego sa SDP-om
Marinković i zamolio ga da odu razgovarati izvan kuće na sigurnije mjesto zbog ustaških špijuna. Ušli su u automobil koji je čekao pred kućom, a očajnu sestru je tek navečer obavijestila prijateljica da je na radiju čula kako su joj partizani oteli brata. Možda ništa tako kao ova priča ne pokazuje komunistički teror koji je udružen s lažima trajao cijelo vrijeme “antifašističke” borbe te poslije sve do rasula Jugoslavije, kad je “antifašizam” krenuo u krvavi pohod na Hrvatsku. Jedan dogradonačelnik Vukovara, Marijan Pavliček iz Hrvatske konzervativne stranke, žestoko je napao drugoga vukovarskog dogradonačelnika, Srđana Milakovića iz Demokratskog saveza Srba. Izjavom da se “simboli pobunjenih Srba iz vremena agresije na Hrvatsku... ali i sama pobuna ne mogu izjednačiti s događajima i ustaškim znakovljem iz Drugog svjetskog rata”. Milaković “obezvrjeđuje sve žrtve velikosrpske agresije na Hrvatsku”, drži Pavliček. Jer je “Miloševićeva agresija ogledni primjer fašističkog režima” i nastojanja da se okupiraju “međunarodno priznate države”, a u okupiranim dijelovima Hrvatske bilo je “brojnih masovnih ubojstava i suludih uništavanja civilnih objekata”. Za one koji znaju čitati, Milaković svojim stavom želi reći da su srpska pobuna i pobunjenici nedužni, što je blisko stavovima Milorada Pupovca. Pa ipak, zašto Pupovac, Milaković i neki drugi Srbi rado koaliraju s HDZ-om? Zato da najjača nacionalna stranka te stavove legitimira, što im je mnogo draže i dragocjenije nego da to učini SDP, s kojim bi, jer je i sam grešan, možda i teže srbovali. I sve drskiji, mogli bi se usuditi Plenkoviću zabraniti proslavu Oluje, o čemu bi se premijer savjetovao s povjerenstvom. Miro Cerar pozvao je inicijatore sjednice da je otkažu. “Slovenija je odlučna u tome da se provede odluka arbitražnog suda, no to treba osigurati političkim sredstvima, temeljem vladavine prava i članstva u euroatlantskim integracijama”, rekao je Cerar, istaknuvši kako se “Slovenija zauzima za mirnu politku nenasilja”. Isprva mi se činilo da je ta priča namještena kako bi se naglasila slovenska miroljubivost, ali i ozbiljnost i odlučnost kojom se odgovara na “drskost” Hrvatske. Ali nije, jer Mahnič nije poslušao Cerara pa će sjednicu održati. Nevjerojatno je da slovenski političari ne shvaćaju kako namjeravaju oteti tuđe, hrvatsko more, i to na temelju arbitraže koju su Hrvati napustili i proglasili ništavnom upravo zbog toga što ju je Slovenija kompromitirala. Na tu prijetnju vojskom suvišno je odgovoriti da je Hrvatska vojska porazila neusporedivo jačeg protivnika koji nam je također htio oteti teritorij, ali prema beogradskoj velikosrpskoj arbitraži.