Subota 9. rujna Frljić sam protiv građana Zagreba

Nije ga dugo bilo, a onda se “kazališni redatelj” Oliver Frljić pojavio u ulozi koja najbolje izražava njegovu estetiku – postao je uličar. Sa svojim društvancem na Trgu Republike Hrvatske, donedavno Trgu maršala Tita, ispisivao je antifašističku poeziju kako bi “afirmirao kulturu sjećanja u kontekstu galopirajućeg povijesnog revizionizma i fašizacije hrvatskog društva”. Svoje otpadništvo i uličarstvo i sam je potvrdio rekavši “da su građani Zagreba pristali na to da ovaj trg postane žrtva te proizvodnje kolektivnog zaborava”. Frljić sam protiv građana Zagreba! Mnogo brojniji antifašisti, u ime kojih se buni, bili su također protiv građana Zagreba 1945. godine, kada su ih, bez suđenja i dokaza, ubili na tisuće, a Frljićev idol Aleksandar Ranković pisao je drugovima u glavni hrvatski grad koreći ih kako strijeljanja idu sporo. Pišući po Trgu Republike Hrvatske, uličar Frljić slavi te zlikovce s Titom na čelu s kojima dijeli mržnju prema Zagrepčanima, i čija zlodjela na simboličan način ponavlja. Njegovu “proizvodnju kolektivnog zaborava” treba pročitati kao kolektivno sjećanje na komunističke ubojice.

Beljak predbacuje M. Cetinić pjevanje za Tita, a on je jedva dočekao Hrvatsku da može provaljivati u aute

sve do Beljakova gradonačelničkog ureda u Samoboru.