BUJICA JE UNIŠTIL A I PLAŽE, ALI TURISTI I DALJE STIŽU
Voda u parku Petra Zoranića Ninjanina – autora “Planina”, prvog hrvatskog romana – polako se slijegala pa je prošavši pokraj njega skupina turista krenula prema Gornjim gradskim vratima. Zaobišli su prepreku postavljenu na njima i kročili na most kojim se nakon poplava u Ninu s otočića na kojem se smjestila stara gradska jezgra više ne može prijeći na drugu stranu, prema plaži Ždrijac ili Solani. Bujica koja je nosila sve pred sobom odnijela je i komad tog mosta podignutog u 17. stoljeću, baš kao što je stradao i podjednako star most kod Donjih gradskih vrata koji s druge strane otočića spaja stari i novi dio grada. Doduše, postavljanjem 22-metarskog aluminijskog pješačkog mosta taj su prijelaz u četvrtak “pokrpali” pripadnici Protupoplavnog voda Hrvatske vojske, njih 25, i sad se može prijeći preko, no na vlastitu odgovornost. Koliko će novca trebati da se samo mostovi dovedu u prvobitno stanje u ovom je trenutku teško reći, no za njihovu sanaciju trebat će sigurno izdvojiti više od polovine proračuna grada Nina koji iznosi 18 milijuna kuna. – Ne može Nin to sam, nama bi trebalo desetljeće, ali vjerujem da će se obećanja izvršiti – zabrinuto vrteći glavom govori nam Emil Ćurko, gradonačelnik Nina, aludirajući na izjavu državnog vrha koji je obećao pomoć najsatrijem hrvatskom kraljevskom gradu. – Plaže su nam nestale, more je odnijelo pijesak. Slijedi nam odmuljavanje, navoženje pijeska, procjene šteta nakon što se u ponedjeljak proglasi elementarna nepogoda – nabraja gradonačelnik, prekidajući razgovor kako bi se javio na učestale telefonske pozive djelatnika Hrvatskih cesta, Hrvatskih voda, suradnika koji obilaze stradalo područje... Upravo su osam kilometara duge ninske pješčane plaže jedan od zaštitnih znakova grada, no nakon poplave zbog povećane koncentracije bakterije Escherichije coli u moru zabranjeno je kupanje na Ždrijcu i Kraljičinoj plaži s ljekovitim blatom, nazvanoj tim imenom jer je ondje s obitelji voljela uživati supruga prvog hrvatskog kralja Tomislava. I baš dok nam o netom prispjeloj analizi mora iz Zavoda za javno zdravstvo govori Marija Dejanović, direktorica Turističke zajednice Nina, dvojica muškaraca odlučila su se okupati u kanalu ispod mosta kod Donjih gradskih vrata gdje se inače nitko ne kupa ni kad je sve kako treba, a ne kad je poplava nanijela prljavštinu, štakore, zmije... Širokim su zamasima preplivali na drugu stranu i sjeli na
Oni iz državnih službi se samo bore za pozicije, nitko se ne obazire na ćudi prirode. I to nam se sad ovako vraća Ove je godine ninska solana trebala imati rekordnu berbu i cvijeta soli i morske soli, no voda je progutala dvije trećine berbe. Stradali su i automobili zaposlenika
klupicu da se osuše, pa je Marija potrčala prema njima da im kaže zbog čega more nije za kupanje, kad već nisu pročitali obavijest nalijepljenu na zgradu Turističke zajednice čiji su se djelatnici raspršili na sve strane obavijestiti goste i iznajmljivače da kupanje do daljnjega nije preporučljivo. No, gosti iz Slovenije o tome nisu znali ništa, tek su stigli pa su se odlučili – osvježiti. Unatoč snimkama katastrofalne poplave u Ninu koje su obišle svijet, interes turista za tu destinaciju u zadarskoj regiji ovjenčanu brojnim priznanjima za turizam – osim domaćih tu je i nagrada europske destinacije izvrsnosti EDEN te proglašenje Nina jednim od najromantičnijih gradova Europe – ni ovih dana ne jenjava. Gradonačelnik Ćurko nam kaže da su dosad imali oko 1,3 milijuna noćenja pa su postali rekorderi jer su imali pet i pol puta više gostiju u odnosu na broj stanovnika. – A potrošnja je čak 13 puta veća nego lani – govori Ćurko. Gosti Nina i prigradskih naselja Grba, Ninskih Stanova, Poljica Briga i Zatona mahom su stranci. Ponajviše je Nijemaca, Poljaka, Nizozemaca... a nije zanemariv broj i domaćih turista. Od turizma Ninjani i žive, i to od ranog proljeća do kasne jeseni jer se osim mora diče i bogatim kulturnim nasljeđem te brojnim događanjima, i zato im je itekako važno pripremiti se na vrijeme za predstojeću sezonu. I zato se i gradske vlasti i građani čija je imovina stradala u poplavi nadaju obećanoj pomoći, što države, što one iz Europskog fonda solidarnosti. Doduše, ne baš svi: – Svi samo pričaju o pomoći, a od toga neće biti ništa. I kako je moguće da Državni hidrometeorološki zavod nije znao što nam se sprema. Ma ne mora reći u uru kad će pasti i koliko litara, ali da ništa nisu pogodili i da su pričali onakve gluposti... – ljuti se muškarac na kojeg smo naišli nedaleko od mosta gdje se rijeka Miljašić Jaruga ulijeva u more.
Porazbijane brodice
Iz tog je kanala poplava iščupala više od 30 brodica, dio je porazbijala i odnijela u more. Radi se o divljem privezištu i ondje smještene brodice zapravo su bile prepreka rijeci. Gradonačelnik Ćurko tvrdi da će taj problem nelegalnog veza uskoro biti riješen. Nedaleko od tog kanala koji prolazi ispod mosta na cesti koja vodi put Grba i Vrsi nalazi se nasip koji je bujica probila u trenutku kad su zaposlenici Solane Nin, koja se nalazi odmah iza nasipa, pokušali izići van iz vode, što im je naposljetku i uspjelo jer su prerezali žičanu ogradu kroz čiji su se otvor dokopali tvrtke Cromaris gdje su na suhom čekali pomoć. – Bilo nas je 25 radnika – govori nam Zoran Šanko, voditelj Solane Nin, u čijoj pratnji obilazimo solanu u kojoj se sol bere jednako kao i doba Rimljana – ručno. Ove je godine ninska solana trebala imati rekordnu berbu i cvijeta soli i morske soli, no voda je progutala dvije trećine berbe... Transportni pakirni strojevi su potpuno uništeni, baš kao i gotovi proizvodi koji su bili u skladištu, a koji su se prodavali u devastiranom muzeju na ulazu u kompleks. I ovdje se šteta još zbraja i izvjesno je da je višemilijunska. Stradali su i automobili zaposlenika. Samo je Šanko imao kasko osiguranje, ostalih desetak vlasnika vozila ne pa im tu štetu osiguravatelj neće platiti. Dok nam pokazuje prema poljima soli na kojima je uništeno više od šest stotina zapornica i međica, Šanko kaže da bez pomoći države teško da mogu išta napraviti jer prouzročena šteta nadilazi financijske mogućnosti. – Trebat će nam godinu dana i puno sunca – govori pogledavajući prema poljima soli gdje je i ornitološki rezervat, u koji su se nakon poplave vratile ptice pa i osam plamenaca. Da bi se pomoglo Solani, internetom je već počeo kružiti mail kojim se građani pozivaju da u trgovinama na policama potraže i kupe proizvode Solane Nin. Nekako u vrijeme kad je bujica probijala nasip kod solane, a koji sad saniraju djelatnici Hrvatskih voda u čijoj je on nadležnosti, ovdašnji vatrogasci iz DVD-a Pljusak dobili su dojavu da je u Grbama nedaleko od Miljašić Jaruge u vikendici ostala zatočena skupina ljudi koju je poplava odsjekla od kopna. Vatrogasac Joško Jurkin krenuo je sam po njih jer su njegovi kolege bili angažirani na ispumpavanju. Jurkin je nastavio po cesti na kojoj je bilo dvadesetak centimetara vode, prema zaustavljenom golfu francuskih registarskih oznaka iz kojeg su mu signalizirali da se zaustavi. Ženu i muškarca iz golfa koji nije mogao dalje Joško je posjeo u kabinu vatrogasnog kamiona. Vodeni val se približavao i povećavao i kako to obično biva kad sve krene po zlu, kamion se – ugasio. – Žena je bila u strašnoj panici, jako se bojala. Smirivali smo je, a onda se razina vode počela dizati i puniti kabinu. Izvukli smo se na krov i ondje čekali do dolaska broda. Mobitel se bio smočio i više nikoga nisam ni mogao zvati u pomoć – govori vatrogasac Jurkin. Koliko su vremana proveli na krovu, ne zna. Misli da je sve okončano u sat i pol, mještani govore da je trajalo dvostruko dulje jer je trebalo pronaći brod koji nije potopljen, dopremiti ga... Za Francuskinju nam pričaju da je tako panično reagirala jer ne zna plivati te da je naposljetku od straha doživjela živčani slom. Joško ne zna je li to točno. – Njih je hitna odvezla na pregled, a ja sam se presvukao i išao dalje – kaže. Kamion na čijem su krovu čekali pomoć izvučen je sutradan, kad je u Nin stigla amfibija. Potpuno je uništen. Ninski se vatrogasci nadaju drugom. Na drugoj strani od lagune, u Žeravi, nedaleko od mjesta gdje je poplava odnijela komad ceste zbog čega je prekinut promet Zadar – Pag pa se domaći i gosti snalaze makadamskim puteljcima, vlasnik farme magaraca i ranča Dar-Mar s kojeg mu je za poplave nestalo pedesetak pilića, a koje je tri dana kasnije pronašao uginule pod nanosom zemlje, Damir Štulina nada se da će nadležni za sanaciju imati – pameti. Odnosno, da će ga barem saslušati. Važnije mu je to nego zatražiti naknadu štete za potopljena i uništena 3,5 hektara ječma, stradale piliće i desetak purana za koje još i ne zna gdje su skončali, potopljen podrum...
Franjo Josip nadgledao radove
– Na ovome mjestu gdje je odnijelo cestu betonski je most dug osam metara, i to ne valja. Zašto nitko neće poslušati nas domicilne stanovnike da im kažemo da je tu još car Franjo Josip dao da se naprave tri propusta jer su ljudi ginuli pa je osobno bio došao iz Beča da kaže kako će se raditi? Ta tri mosta na Miljašić Jarugi naši su mladi inženjeri 1979. odlučili sanirati, i to tako da dva mosta uklone i zatrpaju propuste za vodu! Najprije su mudrovali da bi tu bio čelični most od 16 metara, a na kraju su odlučili napraviti betonski upola kraći. Odonda su tu uvijek bili i bit će problemi. I ovo sad što popravljaju samo je jednokratno rješenje. Svatko je uzeo sebi koncesije – Hrvatske vode na potok, Hrvatske ceste na puteve... – i nikoga nije briga za drugoga i što su devastirali. Svi se samo bore za pozicije, nitko se ne obazire na ćudi prirode. I to nam se sad ovako vraća – žestio se Štulina što nitko ne želi ni saslušati što ima za reći o ćudima Miljašić Jaruge. Ponornica je to duga 25 kilometara, za koju Štulina vjeruje da će za obilnih kiša opet prouzročiti štetu, manjih ili većih razmjera od ove poplave u kojoj, srećom, nitko nije stradao, a koja je pokazala da još ima dobrih ljudi, poput vatrogasca Jurkina, ali i onih koji nisu dali da se sruši komadić njihova zidića kako bi preko njihove zemlje voda mogla izići iz susjedova dvorišta.