PERAD, SIR I MASLINE PRABOGA VELHANOSA

Kad bi se najeo jela od peradi uz pliticu maslina i sira, kako je na Kreti i u Grčkoj i danas običaj, zasjeo bi u prijestolnu dvoranu i dijelio pravdu

Dok je krećanski prabog Velhanos kročio svojim otočnim vinogradima i maslinicima, pratilo ga je mnoštvo peradi, predvođene jednim moćnim pijetlom. Kokoši, patke, guske i bisernice, plamenci i paunovi, dizali su veliku graju navješćujući smrtnicima i besmrtnicima da se Velhanos probudio i da će nakon obilnog doručka zasjesti na svoje prijestolje od zlatnog perja i početi opet, kao i svaki dan, krojiti sudbinu svoga svijeta. Pa kad bi se bog najeo, uglavnom jela od peradi, uz pliticu maslina i sira kako je na Kreti i u Grčkoj još i danas običaj, zasjeo bi u prijestolnu dvoranu, a podanici su padajući ničice pred svojim gospodarom tražili od njega svakojake savjete i presude po kojima se taj dan imao ravnati njihov život. A prabog je strpljivo slušao i dok je ispitanik govorio o nekoj zgodi, kad bi mu se učinilo da je u pogledu neke stvari u pravu, u jednu žaru ubacio bi zelenu maslinu, a ako je mislio da je u krivu, ubacio bi crnu. Isto bi tako učinio sa sirom, na jednu pliticu mladi, na drugu već zreli. Na kraju bi usporedio broj maslina i komadića sira i ako je zbroj zelenih maslina ili kockica mladog sira premašivao zbroj crnih ili zrelih, ispunio bi želju svog podanika. Potom bi, onako strog i pravedan, na isti način sudio o svim stvarima, izricao presude, stroge, ali nikad nepravedne. Dogodi se tako da se jednog jutra neki čovjek prostre pred vladarevim prijestoljem jaučući i ridajući, sav prestravljen. – Što si to učinio jadni pobro? – upita ga Velhanos. – Veliki božanski gospodaru, eto jutros sam zaklao telca a da nisam ni pogledao je li izišao sunčani Titan Hiperion. Bojim se da će me nebeski vladar spržiti, jer telci su njegovi štićenici i ne dopušta da ih se dira prije negoli on sam ne odobri njihovo žrtvovanje. Budući da se radilo o teškom grijehu, Velhanos se zamisli, a onda nakon premišljanja zapita nevoljnika: – Jesi li barem ocu Suncu prinio žrtvu? – Jesam, svemogući gospodaru, šaku maslina i grudicu sira kako i priliči. Ali nije pomoglo, umirem od straha da će me strašno kazniti. Pa opet stane naricati i ridati. Sada se i Velhanos uznemiri svjestan da može malo učiniti jer je Sunce bilo izvan njegovih ovlasti i obrati se samom Hiperionu. – Sunčani Titane, učini mi uslugu i poštedi ovog jadu! Nije izgovorio ni pola rečenice, kad odjednom silno bljesnu s neba, a Sunce odgovori svojim plamenim jezicima. – Ne petljaj se u stvari o kojima ne možeš suditi. Razljuti se na tu bezobraštinu silni Velhanos. Hitnu munju koja se zabije u zaklanog telca i ispeče ga u taj čas. – Kad nisi za dogovor, onda okušaj moju snagu onako kako ću ja kušati tvog telca! I naredi da pečenje odmah iznesu za njegov stol. Ali ni Hiperion nije ostao dužan. Plamenim je jezicima nasrnuo na Velhanosovu pratnju koju je spržio na žaru i pepelu, tako da je bilo pečenja, sira i maslina za tisuće gladnih. Pa se uto oba boga odobrovolje i kao da se ništa nije dogodilo pomirljvo sjednu za stol uživajući u biserkama, kokicama, guskama, patkama, grčkim roladama od pijetlovih prsa punjenim maslinama i mladim kozjim sirom, i konačno i u junici onog jadnog pobre koji bi, budući da su gospodari svijeta na njega zaboravili, čak uspio dohvatiti koji zalogaj da se odnekud ne pojavi Velhanosov pijetao koji je jedini preživio sudbinu svoje pernate družine. Kljunom mu kokot probije glavu i odmah mu dušu, uz šaku maslina i grudicu sira, prenese u podzemni svijet. Tek tako da se i tamo zna da se na Kreti poštuje volja bogova.

Prabog je strpljivo slušao dok bi ispitanik govorio, a kad bi mu se učinilo da je u pogledu neke stvari u pravu, u jednu žaru ubacio bi zelenu maslinu, a ako je mislio da je u krivu, ubacio bi crnu