Hvarski župnik don Mili Plenković bio je kandidat za biskupa
potpaljivanje požara, ali da mogu biti skladište, pa onda i rasadnik, dobrih ideja. Obično se jednome čovjeku sve oprašta kad umre; Slavku se Goldsteinu, u tipično hrvatskome stilu ponašanja, ne mogu oprostiti zasluge. Da ništa nije učinio za Hrvatsku i za njezinu demokraciju, osim što je s Marijanom Korošićem lansirao cjelovitu demokratsku platformu, i ohrabrio demokratske snage u vremenu kad pobjeda demokracije nije još bila tako evidentna, da nije objavio tolike knjige, pa i slavnih disidenata, da nije bio jedan od obnovitelja hrvatskoga liberalizma, da ga i Dražen Budiša ističe za primjer, zaslužio je da ga veća polovica Hrvatske ne ignorira na oproštaju.
Treba razumjeti
Mnogi nisu imali vremena, vjerojatno ni znanja, da razumiju zašto je Goldstein branio Hrvatsku od nje same (što je uvijek najteže). Veliki etičari tipa Bernanosa podučavaju da čovjek treba razumjeti da bi mogao voljeti i praštati, i da nema pomirenja bez povjerenja i bez razumijevanja. Goldsteinu ne opraštaju ni oni koji bi to morali po profesiji, ako ne iz uvjerenja. Po čemu se kao „mrzitelj Hrvatske“izdvaja čovjek koji je zaslužan za promicanje i za pobjedu demokracije u Hrvatskoj? I koga može „obradovati“njegova smrt? Ljude od srce, kakvi bi trebali biti svi dušobrižnici, posljednje! Što je skrivio Slavko Goldstein da može i mrtav biti persona non grata kod dijela hrvatske političke, intelektualne i i vjerske elite? Što je kritizirao autokratske tendencije u ime svojih demokratskih i liberalnih uvjerenja? Što je upozoravao na slabosti prema ustaštvu, u ime vlastita iskustva i iskustva svoga naroda? Što je u hrvatsku politiku unosio teži, tj. intelektualni pristup? Takav čovjek ne zaslužuje ignoranciju. Isticati njegovu hrabrost i nije neka velika usluga Slavku Goldsteinu; hrabri drukčije žive i – završavaju. Za njega je bolje reći da je bio mudar, i da nije okretao glavu pred „godinama koje dolaze“. Drukčije bi, svakako pozitivnije, mislili o njemu i razumniji kritičari, oslobođeni tvrdog domoljublja i apodiktičke ideologije, kad bi se potrudili pročitati, makar i površno, njegov zaboravljeni demokratski program iz „Danasa“. Iz Crkve otkrivaju da im je drago da se don Plenković ispričao jer je tako pokazao kršćansko lice te priznaju da kler ne zna koristiti Facebook Darko Pavičić Ispričao se prvo župljanima, zatim svima koje je povrijedio i uznemirio, a onda i biskupu i Crkvi. Don Mili Plenković, hvarski župnik, učinio je to dva dana nakon objave na svome Facebook profilu kojom je uznemirio javnost, kako izvan tako i onu u Crkvi, jer je napisao kako ga je obradovala vijest o smrti dr. Slavka Goldsteina, jer je otišao još jedan mrzitelj svega hrvatskog. – Moja objava na Facebooku izazvala je niz negativnih reakcija javnosti. Svjestan sam da sam pogriješio jer sam svoje neslaganje s javnim djelovanjem dr. Slavka Goldsteina izrazio i na posve kriv način i u krivom trenutku, izražavam žaljenje i iskreno se ispričavam. Najprije svojim župljanima koji su se našli u neprilici i čije je povjerenje u mene, kao župnika, ovim dovedeno u pitanje. Ispričavam se svima koje sam svojom objavom povrijedio ili uznemirio. Ispričavam se svom biskupu kao i Crkvi u Hrvata koja se, mojom krivnjom, našla neopravdano na optuženičkoj klupi, jer je ovo isključivo moja greška – objavio je u utorak don Mili Plenković na Facebook stranicama župe Hvar jer je, kao što je napisao, svoj osobni profil ugasio.
Svećenik od formata
Učinio je to, kako doznajemo, vrlo brzo nakon što se suočio s lavinom komentara na svoju neumjesnu reakciju na smrt Slavka Goldsteina, koji su mu dolazili i iz svećeničkih krugova. Kolege svećenici suočili su ga s činjenicom da nije napravio nešto loše samo za sebe osobno tom objavom, nego i za Crkvu, pa su mu sugerirali da bi bilo dobro objaviti ispriku. Barem na župnim stranicama, kada je svoje ugasio. No, tko je don Mili Plenković i zašto mu se ovo dogodilo? – Don Mili je jedan od naših najboljih i najsrčanijih svećenika, ne samo u Hvarskoj biskupiji nego i šire. On je uvijek u prvim pastoralnim redovima, odaziva se na sve akcije, prepoznaje znakove vremena… Gotovo je nevjerojatno da mu se mogla dogoditi ovakva nesmotrenost – kaže nam jedan Plenkovićev kolega dodajući kao se Plenkovićevo ime spominjalo i među biskupskim kandidatima. Radi se, dakle, o svećeniku od formata.
Desno orijentiran
Doznajemo, također, da je don Mili Plenković politički desno orijentiran, što nikoga ne bi, također, trebalo čuditi jer je većina klera iste takve orijentacije. – No ovo je bilo preko svake mjere. Vjerujem da ga kao i mnoge druge svećenike muči isti problem, a to je da su pritisnuti nepravdom koju nemaju gdje artikulirati pa se nespretno služe društvenim mrežama. Primjerice, u Crkvi se zna da je Slavko Goldstein radio protiv Stepinčeve kanonizacije i postoji zbog toga veliko ogorčenje, koje se nema gdje artikulirati pa je ovakva neumjesna reakcija zacijelo dio i toga konteksta. Ne
U Crkvi se zna da je Goldstein radio protiv Stepinčeve kanonizacije što izaziva ogorčenje
može se opravdati, ali joj treba pronaći uzrok – kaže nam jedan svećenik. U Crkvi, naime, nitko službeno ili javno ne želi komentirati Plenkovićev slučaj. Naši sugovornici iz Crkve otkrivaju da im je drago da se ispričao jer je tako pokazao kršćansko lice, za razliku od one prve objave. Također, u Crkvi priznaju da je kler pneeduciran u korištenju društvenih mreža, tj. da je svatko prepušten sebi i svome trenutku, koji u slučaju don Milija Plenkovića očito nije bio sretno izabran. Ni sadržajem ni vremenom. Pa se očekuje da bi i ovaj nesretni primjer mogao inicirati i veći angažman Crkve oko društvenih mreža, medija koji su očito zanemarili.