Vratio sam se u Split jer nisam htio biti Skype-tata

Odrastao sam u susjedstvu Gripa, 100 m od dvorane u koju sam dolazio gledati treninge još kao vrtićanac

košarkaške karijere odvrtio do samih početaka: – Kuća mojih roditelja bila je sto metara od Gripa koje su za mene bile “dvor”, to jest dvorište u kojem sam se ja igrao. Ja sam na Gripe počeo odlaziti još i prije nego što sam krenuo u osnovnu školu, kao vrtićanac, jer je legendarna čistačica teta Stana bila moja susjeda. Kada ne bih imao što raditi, ja bih prešao cestu i gledao što se zbiva u dvorani, a tamo je uvijek bilo zanimljivo. Košarku je organizirano počeo trenirati tek s 13 godina, a prestao već sa 16. – Nakon tri godine treniranja trener Nikša Bavčević kazao mi je da ne mogu upasti u selekciju za Prvenstvo Dalmacije, ali da postoji jedno mjesto za mene, a to je ono pomoćnog trenera. Ja sam to prihvatio jer su to sve bili moji prijatelji od kojih se nisam htio odvojiti, a i shvatio sam da imam neke nedostatke koji će mi onemogućiti da budem dobar igrač pa nisam htio tražiti drugi klub. Na koncu sam u KK Split trenerski prošao sve uzraste, od škole košarke do prve momčadi.

S 27 trbuhom za kruhom

Nažalost, s 27 godina morao je otići trbuhom za kruhom pa je svoj trenerski zanat do kraja ispekao u Belgiji (Pepinster, Lueven) i Nizozemskoj (Groningen). – Meni je smiješno kada danas čujem da se u kuloarima priča da je neki splitski lobi mene izgurao na mjesto izbornika. Ako je tako, zašto sam s 27 godina morao otići u inozemstvo gdje sam, izuzev jedne sezone, proveo razdoblje između 2001. i 2014.? Gdje je tada bio taj splitski lobi? Ja ne pripadam nikakvoj struji jer volim biti neovisan pa me valjda zato nitko nikad i nije gurao. Iz Nizozemske se vratio jer je poželio kvalitetniji obiteljski život. – Vratio sam se u Split jer nisam više htio biti Skype-tata, no tada se dogodilo da mi je Split ponudio posao pa sam mogao biti kući i raditi. Poklopilo se i to da je supruga Marina, koja je defektologinja, dobila posao mjesec dana prije mene pa smo sada svi na okupu, mi roditelji i naše kćeri 14-godišnja Luna i 10-godišnja Maša. Skelin je na KIF-u u Splitu završio višu trenersku, no i prije toga postao je akademski građanin. – Diplomirani sam ekonomist, no kako sam na četvrtoj godini studija dobio stalan posao u klubu, za ekonomiju se nisam odlučio. Uostalom, mislim da hrvatska ekonomija sa mnom ne bi ni profitirala. No, zato bi mogla profitirati hrvatska košarka, a s njom i muška reprezentacija. Jer, Skela je potpuni fanatik koji, kako nam je rekao njegov prijatelj novinar Marin Mrduljaš, “zapisuje sve svoje treninge od stoljeća sedmog”. Sve to skupa dojmilo se i šefa Stručnog savjeta HKS-a Dinu Rađu, koji mu je i neformalni klupski šef: – Skelin je izniman radnik, košarka mu je u krvi i o njoj stalno govori. On nije neki trenerski “razbijač”, dosta je miran čovjek, što ne znači da ne zna podviknuti na igrače kad treba. No, najvažnije je njegovo veliko znanje.

Diplomirani sam ekonomist, no hrvatska ekonomija sa mnom ne bi profitirala