Hrvatska znanost ili kako nadmašiti Arsènea Lupina

Na nedjeljnu svečanost (17. rujna 2017.) uz promociju novih doktora znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i na vijest o tome ne bih imala nikakvu primjedbu kad bih znala približno raspodjelu doktorata po pojedinim područjima. Kad bi tu bilo barem pola od objavljenog broja od 202 predstavnika iz STEM područja (podsjeća me to na 101 dalmatinca) i tako nekoliko godina u nizu, zemlja bi nam tehnološki i razvojno procvala. No, bojim se da tome nije tako. A jedan od razloga zašto je moja sumnja opravdana jest nepostojanje međunarodnih kriterija pri stjecanju te prestižne titule kao i vrlo loš plasman Sveučilišta u Zagrebu na svjetskim ljestvicama vrijednosti. Drugi razlog bi svakako bilo ovo što ću sada navesti kao primjer anomalije u hrvatskom akademskom svijetu. Vrlo je teško nadmašiti Arsènea Lupina, lupeža džentlmena, ali kod nas je i to moguće. Na našoj javnoj televiziji prije nekoliko mjeseci objavljena je senzacionalna vijest: Igor Rudan postao je redovitim članom The Royal Society, Britanske akademije, prvi nakon Ruđera Boškovića! Divota! Naš mladi genijalac u društvu velikana znanosti. I zaista, I. R. postao je redovitim članom The Royal Society of Edinburgh. Obratite pažnju na Edinburgh, a u kojem naš genijalac i živi. No, u Ujedinjenom Kraljevstvu sve nosi prefiks “royal” (kraljevski), Royal Mail, Royal Navy itd. A ako počnete “googleati” primijetit ćete da se ta dva društva bitno razlikuju i nemaju ništa zajedničkog. The Royal Society je hram znanosti i ponosni smo da je naš Ruđer Bošković bio FRS (Fellow of the Royal Society). No, I. R. je FRSE (Fellow of the Royal Society of Edinburgh), a što je dobrotvorno društvo (educational charity society). I sada se postavlja pitanje: kako to da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) nije reagirala? Nakon malo razmišljanja, shvatit ćete i zašto. Kako bi HAZU mogao reagirati kada u svojim redovima godinama ima i neke “kapitalce”? Dovoljno je pročitati tekst objavljen na Barometru Večernjeg lista pod naslovom “Iluzionisti u hrvatskoj znanosti i školstvu”. Jednom od “iluzionista” spomenutih u tom tekstu po njegovim djelima ili nedjelima ni članstvo u HAZU za njegov superego nije bilo dovoljno, već je osnovao Svjetsku akademiju, kojoj je on, naravno, predsjednik, a članovi su svi njegovi podanici iz Rimskoga kluba. Ne mogu a ne prisjetiti se što je Vaclav Havel učinio u Češkoj. Na nekoliko je godina proglasio moratorij na njihovu Akademiju s ciljem da se očisti od neprimjerenih članova. Uzevši u obzir naivnost našeg naroda, može se očekivati da neki novi genijalac osnuje Intergalaktičku akademiju, u koju bismo se svi trebali učlaniti, a potrebno bi bilo pozvati i izvanzemaljce iz Roswella, jer ipak su oni navodno učinili SAD velesilom, pa se možemo nadati da bi i našu malu Hrvatsku izvukli iz krize. Pametnome dosta.