Popili po jednu ljutu, pa onda na Dinamo
Modri su lako prošli kroz Imbriovec (6:0), domaćini oduševljeno dočekali goste
Prije utakmice Mario Oršić odradio je svoj posao, a onda se ‘hrvao’ s Dinamom. - Je, vozio sam autobus u Ludbreg. Robert Junaci robert.junaci@vecernji.net IMBRIOVEC Svaka čast ljudima u Podravini, u Imbriovcu nedaleko Koprivnice, odmah iza Đelekovca, sve su pripremili za kup utakmicu s Dinamom. Tak klub prve županijske lige (peti razred natjecanja) zacijelo je bio najsretniji kad je ušao u šesnaestinu finala kupa jer je klub s najlošijim koeficijentom, a to je značilo da idu na prvog, na Dinamo. I odmah su počeli s pripremama, pokušali su što bolje pripremiti svoje igralište, ‘otjerati’ vodu s terena nakon jakih kiša, složili su ogradu, angažirali redarsku službu, čak su i dio prilazne ceste uredili. Za skinuti šešir tim ljudima. I sat vremena prije utakmice ljudi su počeli pristizati i odjednom Imbriovec više nije imao 350 nego više od tisuću stanovnika. Redale su se i pjesme Dinama, pa onda domoljubne, a malo prije utakmice i lokalna ‘himna’, orilo se sa zvučnika ‘Podravino moja mila’. Domaćin dečkima to baš i nije pomoglo, već u drugoj minuti brzu kontru odigrali su plavi, Gojak za Hodžića i egzekucija, pa do odmora 0:2, a onda su plavi odlučili igrati još malo pametnije i zabili šest pogodaka po kišnom i natopljenom travnjaku, napomenimo da je čast biti kapetan u nastavku imao vratar plavih Danijel Zagorac, da je dva pogotka postigao mladi Alen Jurilj. I onda veselje, traženje narančastih dresova Dinama, Livaković je u publiku bacio rukavice... - Ljudi su nas lijepo dočekali, no baš i nismo imali milosti, nismo htjeli popustiti ni kad su igrali čvršće – kazao je Domagoj Antolić. - Drago mi je što je došlo ovoliko ljudi, sretan sam ako smo im uveličali ovaj dan. Dali smo maksimum po ovim uvjetima iako to sve i nije bilo kako bih želio, nisam želio da ulazimo u borbu s njima, da se nadjačavamo. Treba biti pametniji, ne trošiti se bespotrebno – pričao je nakon utakmice trener Dinama Mario Cvitanović. Domaći dečki nisu bili posebno razočarani s 0:6. - Ma kakvo razočarenje, očekivali smo nešto slično, iako smo dali koliko smo mogli – kazao je vratar Borca Luka Tizaj. Prije utakmice Mario Oršić odradio je svoj posao, a onda se ‘hrvao’ s Dinamom. - Je, vozio sam autobus u Ludbreg. Kako se pripremamo za utakmice nakon posla? - A niš, popijemo dvije ‘ljute’ – uz smijeh će Oršić prije tuširanja i zajedničke ‘klope’ s Dinamom u klupskim prostorijama. Oni će na zasluženu feštu bez obzir na rezultat, ma kakva masaža ili nešto slično, pa tamburaši su već uzeli trzalice. Rezultat je ionako brzo zaboravljen, povijest je u Imbriovcu ispisana. Plavi su zadovoljni jer su bezbolno odradili svoj posao, Hodić, dvaput Fiolić, Olmo, i onda dvaput Jurilj zatresli su mrežu Dinama, a domaći dečki mogu biti ponosni jer ulazak u šesnaestinu finala već je bio krasan rezultat, a onda im je sreća podarila Dinamo. Iako nije nekima od domaćih ovo prvih put da igraju pred ovoliko ljudi, ovo im je bio poseban doživljaj. Kao i ljudima u ovom kraju, djeci koja su od Dinama dobila suvenire, potpise, selfije, a posebno je sretan bio mali 12-godišnji Karlo Marcinjaš kojem su se igrači Dinama potpisali na loptu. - Navijam za Imbriovec, a od velikih za Barcelonu i Dinamo – rekao nam je sretni dječak. I zato su ovakve utakmice veće od samog rezultata, nogomet među ljudima koji ga još uvijek vole.