Zagreb je blizu Krškog pa je zrak bolji nego u Sl. Brodu

novinarskog društva, koje nije ni hrvatsko ni novinarsko, a ni demokratsko. Prateći prijepore zbog eventualne gradnje termoelektrane na Perući, bez zauzimanja stava pro ili kontra, želim podsjetiti na neke općepoznate činjenice koje se prešućuju. Električna energija kamen je temeljac gospodarstva svake države, a i nezaobilazan energent svakog domaćinstva. Svaka ozbiljna država nastoji osigurati što veću energetsku neovisnost gradnjom elektrana na svom teritoriju. Nismo li svakodnevno svjedoci koliko su energenti moćno mirnodopsko oružje? Hrvatska je limitirana energetskim resursima, a i ono što ima ne zna ili ne želi koristiti. U bivšoj državi financirali smo, direktno i indirektno, znatan broj električnih centrala u svim republikama, a sada imamo – što? Nedopustiva je tolika ovisnost o uvozu struje, kao da smo zaboravili rane devedesete, a ni susjedstvo nam nije blagonaklono. Poskupljenje struje za minornih dvadesetak kuna izaziva revolt pučanstva, ali ne bi li siromašnima trebalo pomoći na drugi način? Budući da smo turistička zemlja, svako bi ograničavanje potrošnje električne energije bilo kobno. Zbog svega toga gradnja je novih energana imperativ. Ali gdje ih graditi? Ni jedna lokacija, ni jedan energent nama nisu prihvatljivi. Plomin, Peruća, Ombla, ništa nije prihvatljivo zbog zaštite okoliša. Ali ne postoji ni jedna energana koja na ovaj ili onaj način ne onečišćuje okoliš, no sve se to može svesti unutar prihvatljivih granica. I pretvorba energije Sunca koristi fotonaponske članke koji se proizvode koristeći niz elemenata i njihovih spojeva koji su i otrovni i kancerogeni (arsen, indij, galij, germanij, kadmij, silicij, telur, titan ). Zar Zagreb nije “stisnut” između svojih TE-TO postrojenja i nedalekog Krškog pa živimo, nismo bolesniji od drugih regija, zrak nam je bolji nego u Slavonskom Brodu. Zato, gospodo političari, profesori i inženjeri, predložite nešto ZA, a ne uvijek PROTIV, alternativa uvijek postoji.