Srbija nema teritorijalnih pretenzija, nismo opasnost za Hrvatsku
Vratit ćemo Hrvatima kuću bana Jelačića. Još ćemo platiti 500.000 eura za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa
Molim naše hrvatske prijatelje da se prije nego što donesu neki zakon stave u naše cipele, kao što to mi radimo ovdje Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić u intervjuu za Večernji list govori o hrvatsko-srpskoj pomirbi, teretu prošlosti, utjecaju srpsko-bošnjačkog dijaloga na Hrvate u BiH, ali i srbijanskom balansiranju između Zapada i Istoka. Otkrio je što se dogodilo u Potočarima. Prije početka intervjua u njegovoj beogradskoj palači govorio nam je o dojmovima iz Amerike gdje je na marginama UN-a u Srbiju pozvao Trumpa, Erdogana i Macrona...
Što vidite glavnim problemom u odnosima Hrvatske i Srbije, Hrvata i Srba?
Moram biti iskren, vidim ih, ali ih ne razumijem i mislim da će Srbi i Hrvati u budućnosti sve više morati biti saveznici, a sve manje ljudi koji će živjeti u prošlosti svojih neprijateljstava.
Česta je razmjena otrovnih strjelica između Zagreba i Beograda, uglavnom oko ustaštva i četništva ili statusa nacionalnih manjina. Kada će to prestati?
Neće skoro prestati, ali vjerujem da će se situacija polako mijenjati i da će toga biti manje nego do sada.
Kritizirali ste novi hrvatski zakon o braniteljima, poručivši kako bi Srbija mogla uzvratiti zakonima na isti način. Na što ste konkretno mislili?
Kada donesete zakon i u njemu govorite o velikosrpskoj agresiji, a rezultat vam je da je 250 tisuća Srba protjerano sa svojih ognjišta, da su Srbi i na tom prostoru imali više žrtava nego Hrvati i samo govorite o tom ratu, zaboravljate da Srbi mogu donijeti 500 zakona o Jasenovcu i drugim stratištima. Postavlja se pitanje kamo to vodi.
Srbi u Hrvatskoj su žrtve, ne hrvatske, već baš te velikosrpske agresije?
Ja samo molim naše hrvatske prijatelje da se prije nego što donesu neki zakon stave u naše cipele, kao što to mi radimo ovdje. Ja nikada nisam tražio da dođem u Zagreb, a da netko mora govoriti kakav je genocid počinjen u Jasenovcu ili da netko dođe u Beograd i da mora o tome govoriti. Naš nedostatak je u tome što se rijetko stavljamo u tuđi položaj ili cipele.
Što mislite o ideji da se proglasi moratorij na javne rasprave o prošlosti, u kojima se svi mi borimo za bolju prošlost, a nikako za bolju budućnost?
Divna rečenica i iskoristit ću je već u utorak na RTS-u.
Bojite li se da će Hrvatska inzistiranjem na određenim pitanjima usporiti put Srbije prema EU i kako se to generalno može odraziti na odnos srbijanske javnosti prema eurointegracijama?
Ne bojim se. Mislim da je Zoran Milanović, kada nam je uvodio sankcije ni zbog čega, što nitko nije razumio ni u hrvatskoj javnosti, pokazao da jedna zemlja ne može zaustavljati europski put druge zemlje. Nema ništa od toga sve i da Hrvatska hoće. Ona može praviti probleme, ali ne može zaustaviti naš put u EU. Ali da budem iskren, ja vjerujem da ćemo imati potporu Hrvatske na tom putu.
Strahujete li od mogućih posljedica slučaja Agrokor na srbijansko gospodarstvo i planirate li kao državna vlast povući određene mjere?
Da, strahujem. Mi smo učinili sve što je važno i što smo mogli učiniti. Mislim da ćemo to nekako mi kod nas uspjeti držati pod kontrolom, ali se bojim da će Hrvatska s time imati više problema i da će to ostaviti posljedice na ukupne ekonomske odnose u regiji.
Kad dolazite u Zagreb i je li realno očekivati trilateralni predsjednički susret Hrvatska - Srbija - BiH?
U Zagreb dolazim početkom studenoga. Poštujem Kolindu Grabar-Kitarović i smatram da je važno što radimo na konkretnim stvarima i razgovaramo i pokazujemo poštovanje jedni prema drugima. To je ljekovito i značajno pomaže u odnosima naših država i naroda.
Srbija je na europskom putu, a istodobno inzistira i na partnerstvu s Rusijom i Kinom. Je li to nemoguća misija?
Do sada je bila moguća.
Što ako ne bude moguća?
Nadam se da do toga neće doći, ali dođe li to bi moglo rezultirati unutarnjim problemima u Srbiji i ne znam kako bi se završilo.
Često naglašavate mir. Zašto?
Ljudima ta sintagma, ta rečenica kada je izgovarate, više ništa ne
Hrvatska može stvarati probleme, ali ne može zaustaviti naš put u EU. Ali da budem iskren, ja vjerujem da ćemo imati potporu hrvatske na tom putu
Srpskobošnjački dogovor se tiče važnih stvari za nas, ali nikada što se tiče BiH, dogovori neće biti bez sva tri naroda i neće biti na štetu Hrvata
znači, ali ja je ponavljam stalno kako bi ljudi razumjeli da je ne treba uzimati zdravo za gotovo, da mir nije nešto što nam je jednom zauvijek dano. Da se morate boriti da imate mir i stabilnost, da vas jedan rizik ili pogrešan potez može odvesti u katastrofu i sukob, a Srbija više nema ni snage niti želi i hoće sukob s bilo kim. To je bio smisao onoga što sam rekao kao reakciju na govor predsjednika Trumpa.
Kad će konačno završiti rat na ovim našim prostorima? On još traje, bar u glavama mnogih?
Odgovorit ću vam onako kako ne očekujete. Ja sam rođen 1970. godine i odgajan sam, od svoje pokojne bake učen o tome što se događalo u Drugom svjetskom ratu. I kao dječak sam o tome puno razmišljao. Bio sam jedan
O GRABAR-KITAROVIĆ U Zagreb dolazim početkom studenoga. Poštujem predsjednicu RH i smatram da je važno što radimo na konkretnim stvarima onih koji se prvi potukao u Bugojnu, između ostalog, i na nacionalnoj osnovi. Privođen sam zbog toga i živio sam u tom začaranom krugu svega što se događalo u prošlosti. Plašim se da danas mnogi drugi žive u devedesetima i ne vide ništa drugo, ne vide da je otad prošlo više od 20 godina. Ne razumiju da je u tih 20 godina jedna nova generacija stasala, a druga izgubljena. Dakle, morate živjeti unaprijed, razumijevati prošlost, ali znati da je mnogo važnije što je danas, a još važnije što će biti sutra. Ljudi koji se ne mogu preusmjeriti na budućnost obično loše razumiju i sadašnjost i teško se privikavaju na ono što dolazi.
Mnogi govore o budućnosti, ali malo je tko prema njoj doista okrenut?
Tek se sada to polako mijenja. Ako bismo objektivno sagledavali povijesne činjenice, ali da nam one ne budu važnije od budućnosti, imali bismo šansu za uspjeh. Zato ja inzistiram na regionalnoj ekonomskoj zoni. To je moja životna želja, jer sam uvjeren da je to budućnost ove regije. Misliti da možemo ekonomski opstati rascjepkani, s ovako malenim tržištima, jednostavno je smiješno.
Uz mala tržišta problem je i odlazak ljudi na zapad?
Da. Beč je postao četvrti ili pet srpski grad kada govorimo o populaciji. Samo su Beograd, Novi Sad i Niš veći, a već je pitanje imate li više Srba u Beču ili Kragujevcu. Naša je tragedija što ljudi odlaze.
Vaši odnosi s bošnjačkim političarima su na principu toplo-hladno. Čini se kako od vas i oni, a i dio međunarodne zajednice, očekuju da utječete odnosno kako očekuju da disciplinirate Dodika?
Ja sam predsjednik Srbije i ne miješam se u unutarnje odnose u Bosni i Hercegovini. Dođemu BiH i poštujem sve ljude koji me ondje dočekaju. Ne želim se miješati u unutarnje odnose ni u Republici Srpskoj. Niti su oni mala djeca, niti sam ja bilo kakav veliki tata. Ja s njima razgovaram na ravnopravnoj osnovi. Kao što na ravnopravnoj osnovi razgovaram i sa svima drugima. Što se tiče odnosa s bošnjačkim
O STANOVNIŠTVU SRBIJE Da nismo imali sve te ratove, danas bi Srbija imala stanovnika koliko i Nizozemska i to pokazuje koliko nam je prijeko potreban mir političarima, ja njih sve poštujem i želim im mnogo uspjeha. A evo ja vas pitam čime sam ja to, kojom izjavom u posljednjih pet godina, bilo što poremetio u bošnjačko-srpskim odnosima. Ako to realno analizirate, vidjet ćete da se to nije dogodilo. Čak i nakon događaja u Srebrenici, koje bi mnogi iskoristili da reagiraju drukčije, ja sam iskoristio da još jednom pokažem koliko je važnije da pružamo ruku pomirenja, nego da se sukobljavamo i svađamo koliko god da ste u pravu.
Koliko vas frustrira činjenica da taj napad na vas u Srebrenici do danas nije riješen usprkos stotinama kamera i mobitela koji su snimali taj događaj?
Ima jedan dio koji nije snimljen. Jedan mrtvi kut gdje je sve počelo i zanimljivo mi je da baš to nije snimljeno. To je bila teška situacija i u jednom trenutku sam pomislio, kada sam vidio da sam ostao sam i da nikoga iz protokola nije bilo u blizini, a da su moji suradnici ostali dvadesetak metara iza mene, to je to, gotovo je. Ne mogu se izvući i jedino što mi preostaje je dostojanstveno, u nesreći u kojoj sam se našao, predstavljati Srbiju. Primijetili ste da ja dok je sve to trajalo ni jedne sekunde, iako to nije prirodna reakcija, nisam pognuo glavu. Pognuo sam glavu na spomen-obilježju, pred srebreničkim žrtvama, jer glavu saginjem tamo gdje ja hoću i to je bila moja odluka. Kasnije, pod kamenjem, cipelama, bocama, ni jedne sekunde nisam pognuo glavu.
Što mislite da je povod tomu događaju za koji i danas jedni tvrde da je bio spontan, a drugi da je bio organiziran?
I tada, a i sada smatram da je netko valjda želio još jednom pokazati koliki je gnjev prema Srbima i ja to mogu razumjeti, ali ne mogu razumjeti da neki drugi ne razumiju srpske frustracije i patnju zbog svega što se Srbima događalo i tih godina i u Drugom svjetskom ratu. Nije meni to najvažnije pitanje, ali sam zahvalan Draganu Čoviću što je na posljednjoj konferenciji za novinare u Sarajevu vrlo fer istaknuo slučaj napada na mene u Srebrenici i time pokazao kako se jedna država treba odnositi prema napadu na strane državnike.
O SREBRENICI Pognuo sam glavu pred srebreničkim žrtvama, ali nisam ni u jednom trenutku pognuo glavu pred onima koji su me brutalno napali
Kako gledate na učestale afere prisluškivanja u regiji, pogotovo političara, stranih državnika. Slušaju li vas tajne službe BiH?
Naše je samo da kažemo da je to nešto što se podrazumijeva za ljude koji se bave politikom, ali ne očekujete to od prijatelja. I kada doznate za to možete samo reći “dobro, samo imajte u vidu da to znamo, hvala i sve najbolje vam želimo”.
Od vas se često traži da se uime Srbije ispričate, priznate genocid, zločin, i to ne samo u Srebrenici. Pitaju vas i za nestale?
Moram reći da ja inače ne razumijem da mi ne znamo gdje su određeni ljudi ubijeni ili što im se već dogodilo u ratu. Zato sam razumio i želju nekih ljudi iz Hrvatske koji su bili zatvoreni u Srod biji da žele doći i obići ta mjesta. Ja sam rekao da dođu i to će se realizirati prije mog posjeta hrvatskoj predsjednici. To je ljudski, civilizacijski čin. Ja nemam problema s time, ali moramo razumjeti da smo suviše mali svi zajedno ovdje da bismo mogli i smjeli biti neprijatelji. Bojim se da mnogi to ne razumiju i ovo mi je vrlo važna rečenica. Previše smo mali i sve smo manji da bismo sebi dopustili da budemo neprijatelji. Uostalom, ja sam se nekada tukao s Pavlovićima, Kolovratima u Bugojnu, a ono što je ostalo Srba u Bugojnu sad s istim tim obiteljima ide u katoličku školu, kako bi nešto od kršćanstva sačuvali.
Je li se realizirao dogovor iz Dalja između predsjednice RH
O MIRU Previše smo mali i sve smo manji da bismo si dopustili da budemo neprijatelji. Bojim se da mnogi to ne razumiju
i vas o rješavanju problema srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji?
Kada sam bio s gospođom Grabar-Kitarović u Dalju i tamo sam slušao Srbe što su im primjedbe hrvatskoj predsjednici i ona je to, da budem iskren, muški izdržala, jer je i za mene ton bio oštriji nego što sam očekivao. Onda smo otišli u Tavankut kod Subotice i ja sam bio izložen još žešćem pritisku Hrvata. Sjeo sam s gospođom Grabar-Kitarović i tamošnjim Hrvatima, uzeo papir i olovku i slušao njihove konkretne zahtjeve, od glazbene škole, asfaltiranja ulica do toga da im se dodijeli kuća bana Jelačića koja se ondje nalazi. I dali smo kuću i još ćemo platiti 500 tisuća eura za rješavanje imovinsko-pravnih problema. Također smo riješili ili rješavamo i druge zahtjeve, od financiranja Hrvatske riječi do izdavanja udžbenika na hrvatskom jeziku. S druge strane, nisam siguran da je takav pristup u Hrvatskoj kada su u pitanju Srbi, ali sam uvjeren da postoji volja, jer Srbi ne predstavljaju bilo kakvu opasnost ili prijetnju za Hrvatsku. Nemamo nikakvih teritorijalnih pretenzija, već nas samo zanima da naši ljudi žive normalno i ništa više od toga.
Imaju li Hrvati u BiH razloga za brigu ako dođe do srpsko-bošnjačkog dogovora, o čijoj potrebi i vi često govorite?
Srpsko-bošnjački dogovor se tiče važnih stvari za nas, ali nikada što se tiče BiH, nikakvi dogovori nisu mogući bez Bošnjaka, Srba i Hrvata i nikada neće biti na štetu Hrvata.