Otok Smokvica u posjedu DORH-a
Nema niza džipova koji ulaze i izlaze iz dvora. Nekad je bilo “muvinga”, stalno je netko išao gore-dolje, a sad je posve mirno, kažu u kafiću pokraj crkve Srđan Hebar Zlatni retriver i vajmarski ptičar provirili su kroz zelenu ogradu Kulmerovih dvora, došli su vidjeti tko se to, nepozvan, pojavio u srijedu poslijepodne na ulazu dvorca obitelji Todorić. Možda ih je zanimalo jesu li im se vlasnici vratili. I susjedi u Šestinama tvrde: – Tjednima ih nismo vidjeli. Mnogo je nagađanja o tome gdje se nalaze vlasnici ovih lijepih pasa. Prema njima, otac Ivica na relaciji je Beograd – London, sin Ante između Beča i Londona, sin Ivan u Zürichu, a jedino je kći Iva, navodno, ostala u metropoli.
Navečer ne vidimo ni svjetla
Žive li oni još u Šestinama? Evo malog, ali prvog traga. Kad nekoga tražite, pogledate poštanski sandučić. Na vratima najpoznatijeg dvorca u zemlji iz sandučića izviruju reklamni leci, ali i zanimljiv detalj – nema pločice s prezimenom obitelji koja tu živi. Papir je izvučen. Možda, istina, nikad papir nije ni bio ovdje. Ionako svi znaju tko je tu doma. Zlatni ukrasi i špicevi na ogradi podsjećaju na vrijeme luksuza koji je tu godinama vladao, a tek tu i tamo iz dvorišta se iz daljine čuje glas. Stojimo ispred ograde. Dalje je privatan posjed. Dvije gospođe koje odlaze s posjeda kući tek su mahnule rukom i u šali rekle: – Hoćemo biti na naslovnici? Zaštitar vidi kamere pa kaže: – Nema problema, radite samo... No, drugog razgovora nema. Možeš samo gledati. Gledaju i nas, vidi se niz kamera, jed- Nakon provedene ovrhe nad zagrebačkom tvrtkom Grafoplast otok Smokvica sa svim pripadajućim objektima, koji je 11 godina koristio Ivica Todorić, od jučer je u posjedu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Ovrhu je kao sudska ovršiteljica provela Grozdana Juričev Šprljan s Općinskog suda u Šibeniku. na i na kućici za ptice. U daljini vidi se Zagreb na dlanu. No, vide i susjedi ispod dvorca što se događa gore. Društvo u kafiću pokraj crkve u Šestinama kaže: – Izgleda kao kuća duhova. Nekad je sve blistalo, a sad se, kad gledamo prema njima, na prozorima ne vide ni svjetla. Govori se u kvartu da više ovdje ni ne žive.
Trava nije košena mjesecima
Jedan od susjeda dodaje: – Često trčim gore prema šumi, a primijetio sam da u posljednje vrijeme nema niza džipova koji ulaze i izlaze iz dvora. Nekad je bilo “muvinga”, stalno je netko išao gore-dolje, a sad je mirno. Ispod tornja šestinske crkve susjedi Karlo i Ljiljana kažu: – Ne znamo što će biti, šteta je da takvo imanje propada. A sad, hoće li se on vratiti ili će doći netko novi, hoće li banke preuzeti, što će biti, tko će ga znati. Mi susjedi ne brinemo se o tuđim problemima, gledamo svoje brige – kaže Karlo iz obližnjih Gračana. Na livadi ispred crkve – radnici Zrinjevca. Taman su pokosili livadu te zajedno gledamo prema dvorima. Tema – obrasla trava. – Čuj, bio sam ja gore, uređivao okoliš prije nego što su se oni uselili. Vidiš, tamo kod onog tornja, tamo je golemi bazen, možda ima i 50 metara, nevjerojatno izgleda – govori jedan od njih. Koliko se često kosila gore trava, pitamo ih. Oni su stručnjaci za to pitanje, a okućnica je gore negdje i pola metra visoka. – Kosilo se barem dva puta tjedno oko kuće. I to ne ručno, već s ozbiljnom kosilicom, pravim strojem! A ovo okolo, to barem jednom mjesečno. Sad sve stoji, čini se da se mjesecima, otkako je izbila afera, više nitko o tome ne brine. Bar tri mjeseca ništa – kažu dečki, stručnjaci za uređivanje travnjaka, pa dodaju: – Danas sve ovo izgleda kao džungla. Baš šteta...