Lijeka za umor nema. Ne pomažu ni vježba ni odmor
Amerikanci izbacili terapiju za umor jer se pacijentima stanje – pogoršalo
se smjernice moraju izmijeniti s obzirom na niz novih dokaza te da u ovoj dijagnozi posebno treba izdvojiti djecu. Naime, upravo su djeca koja pate od kroničnog umora tema na Otoku zbog pojave osporavanog načina liječenja svjetlošću koji se temelji na neurolingivističkom programiranju. S jedne strane tretman je to koji se naziva pseudoznanošću, a s druge je objavljena studija koja dokazuje njegovu učinkovitost, što je izazvalo raspravu u britanskoj javnosti gdje se procjenjuje da od sindroma kroničnog umora pati oko 250 tisuća ljudi. U svakom slučaju činjenica je da lijeka nema i da je pacijentima u Hrvatskoj prva adresa njihov obiteljski liječnik kojemu prema ranije spomenutom priručniku prvo slijedi eliminiranje cijelog niza mogućih dijagnoza.
Niz bolesti sa simptomom
Jasno je da je to dugotrajno, a da se pacijentu stanje ne popravlja. Na kraju, ako se dijagnosticira upravo sindrom kroničnog umora, sve što liječnik može preporučiti jest vježbanje, psihoterapija i često antidepresivi. Američka promjena koja je ukinula tu preporuku tek treba stići do nas, a u međuvremenu ovakva terapija ostaje aktualnom. – Raspon bolesti i stanja koje se mogu manifestirati umorom je velik. Od umora uzrokovanog neadekvatnim unosom hranjivih tvari (npr. zbog siromaštva, starosti, ali i kod onih koji provode neke oblike dijete ili se neuredno hrane), umor kao nuspojava lijekova koje pacijent uzima, umor kao posljedica anemije ili poremećaja rada štitnjače, psihogeno uzrokovanog umora pa sve do umora koji je znak maligne bolesti, umora kod kroničnih bolesti (npr. dijabetes) te umora kod neuroloških bolesti (npr. multipla skleroza, miastenija gravis, nakon ozljede glave i slično). To su sve stanja koja za simptom mogu imati umor, ali sam sindrom kroničnog umora dijagnosticira se kad isključimo gore navedene uzroke – objašnjava dr. Jelena Rakić Matić dodajući da se sindrom kroničnog umora u nas rijetko dijagnosticira i da je prevalencija nepoznata. U praksi često završi tako da se utvrdi kako je umor tek posljedica nekih osobnih briga pacijenta, problema na poslu, u braku itd. Poznata američka Mayo klinika za ovaj je sindrom izrijekom navela da vježbanje, odnosno pojačana fizička ili mentalna aktivnost, mogu pogoršati stanje, dok ga odmor nužno ne poboljšava.
Simptomi sindroma kroničnog umora
za isto djelo kažnjavani po dva zakona – po Zakonu o prekršajima i Zakonu o ovrsi. Odvjetnik Zvonimir Hodak upozorava da se za isto djelo ne može dva puta suditi po različitim zakonima te dodaje da je Europski sud za ljudska prava još 2009. godine u slučaju Maresti protiv Hrvatske donio takvu odluku. – U ovom slučaju evidentno je da se tom odlukom žele upozoriti sve buduće demonstrante da se
Hodak.• u to ne upuštaju – kaže