Poduzetnici i stratezi moraju računati da će nafta biti sve skuplja

Nakon što je od početka godine imala jasan padajući trend, cijena nafte u rujnu je izašla iz silaznog “pojasa” unutar kojeg je oscilirala i sad se kreće vidljivim uzlaznim trendom. No, pozornost analitičara i više od toga privlači to što je “europska” ili Brent nafta gotovo za šest dolara po barelu, više nego ikad, skuplja od američkog burzovnog WTI standarda. Dok potražnja za “sirovom” naftom u Americi bitno ne nadmašuje proizvodnju i mogućnosti povlačenja iz rezervi, u drugim dijelovima potrošačkog svijeta, čini se, nije tako. Odnos ponude i potražnje izvan Amerike vrlo je tijesan i proizvođačima pruža priliku da za svoju naftu traže i dobiju sve veću cijenu. Sad se cijeli svijet pita je li to prolazni fenomen ili treba očekivati poskupljenje nafte, blagotvorno za proizvođače, ali pogubno za skromni ekonomski oporavak u kojem se svijet nalazi nakon Velike recesije. Poskupljenje nafte osobito bi pogodilo Hrvatsku, više nego što su to druge zemlje ovisnu o dolasku i tranzitu turista i drugih putnika automobilima i avionima, o transportu robe i trgovini, pa i preradi nafte. Premda je zadnjih godina postalo moderno govoriti o povijesnom vrhuncu potražnje za naftom (eng. peak oil demand), a ne više o vrhuncu proizvodnje, činjenice su prilično tvrdoglave i govore da cijena nafte može ići samo prema gore. Točno je da se kultura prijevoza mijenja, da dolaze električni automobili i da se općenito isti standard življenja postiže sa sve manjom potrošnjom energije. Ali, globalna potražnja za naftom ipak raste nezaustavljivim tempom pa će se tako i u 2017. povećati za 1,3 milijuna barela na dan. Zemlje OPEC-a dogovorile su se da će redukciju proizvodnje produljiti do ožujka 2018., no analitičari upozoravaju da se mnoge članice OPEC-a ne moraju truditi smanjivati proizvodnju, da to za njih već čini majka priroda, neporeciva geologija. A novih velikih nalazišta nafte nema već godinama. U zadnjoj dekadi vađenje sirove nafte svake je godine za oko 20 milijardi barela veće od novih otkrića, odnosno obnove rezervi. Tehnološka revolucija proizvodnje nafte iz kanadskog pijeska i američkog šejla (podzemnih slojevitih stijena koje treba trgati hidrauličkim udarima s površine zemlje jer iz njih nafta ne istječe sama) bitno je povećala ponudu i mnoge navela na zaključak da proizvodnja nafte nikada neće doživjeti vrhunac i pad. Međutim, proizvodnja “konvencionalne” nafte u svijetu, iz tzv. rezervoarskih stijena, već desetak godina bitno ne raste, a rast potražnje od 1,3 do 1,5 milijuna barela na dan svake godine znači da bi se proizvodnja iz šejla, da zadovolji taj rast potražnje, morala idućih svakih pet godina udvostručiti. A to ipak najvjerojatnije nije realno. Stoga je skori pad proizvodnje nafte jednostavno neizbježan, dok se rastu potrošnje ne vidi kraja. U svakom slučaju, hrvatski poduzetnici i državni stratezi, ako takvi uopće postoje, moraju računati s tim da će sirova nafta u svijetu, a s njom i benzin i dizel u Hrvatskoj, u dolazećim godinama biti sve skuplji.

Skori pad proizvodnje nafte jednostavno je neizbježan, dok se rastu potrošnje ne vidi kraja