Hrvatski zastupnici protiv jednostranog odcjepljenja Katalonije
EU OSUĐUJE NASILJE, ALI POZIVA NA POŠTOVANJE USTAVA
Predsjednik Katalonije za ponedjeljak je najavio proglašenje neovisnosti te španjolske pokrajine unatoč upozorenjima da ih EU neće priznati i da neće ući u Schengen
Croacia avui, demá Catalunya. Hrvatska danas, Katalonija sutra, pisalo je na transparentu u Badaloni 24. svibnja 1992. na prijateljskoj košarkaškoj utakmici hrvatske reprezentacije protiv reprezentacije Katalonije. Više od 25 godina poslije toga katalonsko “sutra” iz transparenta postalo je danas. Plješće li i podržava li službena Hrvatska Kataloniju? Za sada – ne. Službeni je stav zapravo očekivan – osuđuje se upotreba sile, što je civilizacijski minimum ispod kojeg valjda više nitko u Hrvatskoj ne smije ići, te poziva na dijalog, ali Katalonce se “stavlja na svoje mjesto”, unutar Španjolske, nazivajući cijeli problem unutarnjim pitanjem te države.
Šuti EU, šuti Hrvatska
Nesumnjivo postoji veza između Hrvatske i Katalonije. Mnogi će se sjetiti da su upravo Katalonci bili prvi koji su pokazivali simpatije i podršku Hrvatskoj u vrijeme dok se borila za neovisnost. Katalonski su novinari, tako, bili jedni od prvih koji su stigli u Hrvatsku i izvještavali s ratišta, poput sadašnjeg šefa katalonskog izaslanstva u Zagrebu Erica Haucka. Izvještavao je iz Zagreba i Slavonije točno prije 26 godina, u jesen 1991. godine. Zašto Hrvatska ne vraća “uslugu”? I je li u pozadini takvog stava realna politika, racionalna analiza koristi i štete koju bi podrška donijela Hrvatskoj, bez uplitanja moralnog stava? Jer, šuti EU, pa šuti i Hrvatska. Dijelom je na to pitanje odgovorio sam premijer Andrej Plenković kazavši da “prati cijelu raspravu, a isto tako prati i kako se druge zemlje očituju, odnosno koje formulacije koriste”. Hrvatska je, vrlo očekivano, u skladu s EU, gdje još nijedna vlada nije istrčala s podrškom Kataloniji. Nije to čudno – velike države, a na njihov mig se čeka, više vole status quo u međunarodnoj politici nego turbulencije. Osim toga, partikularni razlozi, ponajprije njihovi unutrašnji, zatvorit će im usta. Hrvatska također ima svoje razloge: nije pametno istrčavati, nije dobro zamjerati se Španjolskoj u situaciji kada treba njezinu podršku i za, primjerice, Schengen, nije dobro iritirati druge države u kojima bi danas-sutra moglo doći do sličnih referenduma.
Slično s Palestinom
Linija neizlaganja i neistrčavanja konstanta je u hrvatskoj vanjskoj politici. Primjerice, treba se sjetiti kako se i Vlada drugog političkog spektra, ona Zorana Milanovića, držala po strani dok je trajala rasprava, primjerice, o tome treba li priznati Palestinu. A što s Katalonijom? Ona, zapravo, ni ne očekuje da je netko sada podrži. I to je naučila iz hrvatskog iskustva. U razgovoru s katalonskim ministrom vanjskih poslova Raülom Romevom desetak dana prije referenduma, on sam povukao je paralelu s Hrvatskom. – Sjećate se kada je Hrvatska bila u situaciji da joj nitko u svijetu nije ni pomislio pružiti podršku prije referenduma, a i nakon njega trebalo je proći neko vrijeme da se podrška dobije? U posljednjih 25 godina održana su 53 referenduma o samoodređenju i nikada nismo vidjeli poruke podrške drugih država prije samog referenduma. Ni ovoga puta neće biti drukčije, to znamo i to očekujemo – kazao je. Jer zna i on da se svaka država za neovisnost na kraju mora izboriti sama.