Katalonija i Hrvatska više se razlikuju nego što sliče
O katalonskom odcjepljenju slažu se gotovo svi hrvatski političari - nema temelj u Ustavu Španjolska nije Jugoslavija. Mi smo zrela demokracija i ne trebamo tutorstvo prema političkim pobunjenicima, rekao je E. G. Pons u EP-u
Bio je to, za standarde Europskog parlamenta, jedan poprilično dramatičan trenutak: jutro nakon godišnjice ujedinjenja Njemačke, zastupnik vladajuće stranke u Španjolskoj ustao je i upozorio da nas dani, možda i sati, dijele od raspada jedne druge velike i važne europske države. – Ne znam jeste li toga potpuno svjesni. Svi smo povrijeđeni slikama koje smo vidjeli u nedjelju, no molim vas da se ne zaustavite samo na tome kad se može dogoditi da se u samo 48 sati druga najveća država Europe, moja zemlja, raspadne napola – rekao je Esteban González Pons, ali onda i poentirao na ovome: – Španjolska nije Jugoslavija. Mi smo stabilna i zrela demokracija i ne trebamo tutorstvo ni posrednike prema političkim pobunjenicima – poručio je Španjolac Europi. Usporedbe nedjeljnog referenduma u Kataloniji s referendumima o neovisnosti bivših jugoslavenskih republika počele su se, dakle, pojavljivati ne samo u hrvatskoj javnosti nego i u Europskom parlamentu. Koje su točno sličnosti i razlike?
EU ne može posredovati
Davor Ivo Stier, saborski zastupnik i donedavni ministar vanjskih poslova u Vladi premijera Plenkovića, smatra da postoje dvije velike razlike. – Prvo, bivše republike SFRJ imale su po Ustavu iz 1974. pravo na odcjepljenje, a u Ustavu Španjolske toga nema. A to je Ustav iz 1978., za koji je i 91 posto Katalonaca dalo svoj glas na referendumu. Drugo, kad gledamo s aspekta ne legalnosti nego legitimiteta, vidimo da ova opcija katalonske politike koja želi neovisnost nema jasnu većinu u društvu. Stranke koje se zauzimaju za nezavisnost na izborima su ispod 50 posto, a ni na ovom nedjeljnom, ni na prethodnom neobvezujućem referendumu nisu postigli izlaznost veću od 50 posto. To je velika razlika u odnosu na Hrvatsku i Sloveniju, gdje je bila jasna volja ogromne većine za neovisnost – kaže Stier, koji je slaže i s ocjenom da je Španjolska jedna demokracija (u kojoj su i Katalonci često u poziciji da presudno utječu na smjer zemlje, dakle imaju institucionalne mehanizme za promjenu), dok Jugoslavija to nije bila. Tonino Picula, SDP-ov zastupnik u Europskom parlamentu, najveću razliku također vidi u različitim ustavima. – Za razliku od jugoslavenskog ustava, španjolski ustav je ustav jedne centralizirane zemlje koji jasno kaže da je Španjolska nedjeljiva država i daje ovlasti središnjoj vlasti u Madridu da eventualno raspiše referendum, kakav je bio u Kataloniji – kaže Picula. Carles Puigdemont, predsjednik autonomne katalonske vlade (Generalitat), pokušava nakon referenduma (rezultat: 92 posto za neovisnost, s izlaznošću 43 posto upisanih birača) pridobiti Europsku uniju da preuzme ulogu međunarodnog posrednika u dijalogu Madrida i Barcelone u kojem bi se trebalo pronaći rješenje za novonastalu pat-poziciju. Europska unija to, barem zasad, odbija, a Picula otkriva kako su Španjolci i unutar EP-a “vrlo jasno rekli ne”. – Oni kažu: ne, EU može posredovati između zemalja koje nisu članice, može između države članice i države koja nije članica, ali ne može između države članice i
Ova opcija katalonske politike koja želi neovisnost nema jasnu većinu u društvu, na izborima su ispod 50%
DAVOR IVO STIER bivši ministar vanjskih poslova
jedne njezine regije – kaže Picula. – Po meni, na sceni su dvije radikalne opcije. Jedna koju predstavlja Madrid u liku Mariana Rajoya, koji je propustio posljednjih nekoliko godina prihvatiti i započeti dijalog s Kataloncima, i druga u liku Puigdemonta, koji je prešao točku s koje nema po vratka– dodaje SDP-ov europarlamentarac i bivši šef hrvatske diplomacije u Vladi premijera Račana.
Rajoy riskira eskalaciju
Među onima koji ipak vide neke, potencijalno opasne, sličnosti jest Zoran Kusovac, novinar i analitičar s golemim iskustvom, ponajprije i iz ratova u bivšoj Jugoslaviji i Iraku. – Takva arogancija centralnih vlasti, koja se vidi i u političkim izjavama Rajoya, a i generalno u spremnosti da se policijom ide na biračke kutije i spremnosti da se riskira eskalacija, može proizvesti reakcije kakve je kod ljudi u Hrvatskoj i Sloveniji proizveo Milošević. Prije no što se pojavio Milošević, postotak ljudi koji su zbilja željeli nezavisnost bio je relativno mali, ali kad su vidjeli Miloševića, pa barikade, pa ubojstva policajaca, reakcija je svima bila: za neovisnost. Tako i u Kataloniji: sad kad se ovakva stvar dogodila, prorade čisto ljudski nagoni, proradi prkos i siguran sam da je ovo povećalo podršku neovisnosti Katalonije – smatra Kusovac.
Takva arogancija centralnih vlasti može proizvesti reakcije kakve je u Hrvatskoj i Sloveniji proizveo Milošević
ZORAN KUSOVAC novinar