Sada imamo teleskop koji može vidjeti kako je izgledala kozmička zora
Danas je zadnji dan simpozija Međunarodne astronomske unije pod nazivom IAUS 333: Peering towards Cosmic Dawn koji se od ponedjeljka održava u Dubrovniku. Simpoziji Međunarodne astronomske unije (IAUS) su prestižne i prepoznatljive znanstvene konferencije koje svake godine pokrivaju devet različitih tema iz područja astrofizike. Od ukupno 33 prijave za ovu godinu, Međunarodna astronomska unija (IAU) odabrala je prijedlog Instituta Ruđer Bošković na temelju relevantnosti teme, relevantnosti novih i očekivanih znanstvenih rezultata o kojima će se diskutirati za vrijeme sastanka te samoj kvaliteti prijedloga. Ovogodišnji simpozij u Dubrovniku je ujedno i prvi znanstveni simpozij Međunarodne astronomske unije koji se održava u Hrvatskoj, dajući mu veliku važnost za znanstvenu zajednicu u Hrvatskoj. Na simpoziju je sudjelovalo oko 90 astrofizičara iz svih dijelova svijeta. Od istaknutijih znanstvenika bili su u Dubrovniku glavni istraživači sa svih trenutačnih i budućih radioteleskopa koji za cilj imaju istražiti epohu reionizacije svemira: prof. dr. Leon Koopmans sa sveučilišta Groningen u Nizozemskoj koji vodi istraživanje na radioteleskopu LOFAR (Low Frequency Array) u Nizozemskoj, prof. dr. Rachel Webster sa sveučilišta Melbourne u Australiji, glavna istraživačica na radioteleskopu MWA (Murchison Widefield Array) u Australiji, prof. dr. Jonathan C. Pober sa sveučilišta Brown u SAD-u koji vodi istraživanje na radioteleskopu PAPER (Precision Array for Probing the Epoch of Reionization) u Južnoafričkoj Republici te dr. Cathryn Trott sa sveučilišta Curtin u Australiji (International Centre for Radio Astronomy Research) koja će biti vodeća znanstvenica na radioteleskopu SKA (Square Kilometre Array) kakvi se trenutačno grade u Australiji i Južnoafričkoj Republici. Prvo je,
U početku je svemir bio vrlo mali i vruć. Zatim se volumen svemira naglo povećao u procesu zvanom inflacija. Inflaciju možemo zamisliti kao da u djeliću sekunde tenisku lopticu povećamo do veličine Zemlje. Danas je širenje puno sporije
pak, ime organizacije vrijednog astronomskog skupa u Dubrovniku astrofizičar dr. sc. Vibor Jelić iz Odjela za eksperimentalnu fiziku Instituta Ruđer Bošković. S dr. Jelićem porazgovarali smo o kongresu, ali i o općim pitanjima vezanim uza svemir koja se u javnosti često postavljaju. Što je tema kongresa i kako to da se održava u Dubrovniku? Tema ovogodišnjeg simpozija Međunarodne astronomske unije je istraživanje kozmičke zore (CD) i epohe reionizacije svemira (EoR), razdoblja u kozmološkoj povijesti tijekom kojeg su nastale prve “zvijezde” u svemiru koje su svojim zračenjem ionizirale prožimajući međugalaktički plin. S obzirom na to da je glavni organizator simpozija Institut Ruđer Bošković, ne iznenađuje činjenica da je ovogodišnji simpozij organiziran upravo u Hrvatskoj, to jest u Dubrovniku. Također, radi se o prvom znanstvenom simpoziju Međunarodne astronomske unije koji se održava u Hrvatskoj, što samom događanju daje veliku važnost za cjelokupnu znanstvenu zajednicu u našoj zemlji. Koja su najnovija saznanja o kojima se na kongresu raspravljalo ovaj tjedan? Važnost ovogodišnje teme simpozija očituje se u činjenici da razdoblja kozmičke zore i epohe reionizacije sadrže ključ razumijevanja formiranja struktura i evolucije svemira koji danas poznajemo, ali se do danas o tim razdobljima zna jako malo. Očekuje se da će upravo ove godine znanstvenici prvi put uspjeti detektirati kozmološko zračenje emitirano milijardama godina u prošlosti tijekom ta dva razdoblja, i to pomoću radioteleskopa LOFAR (Low Frequency Array) ili MWA (Murchinson Widefield Array). Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković aktivno su uključeni u projekt LOFAR i vode analizu zračenja naše galaksije koja ometa detekciju kozmološkog signala. Ja vodim istraživanje zračenja naše galaksije u radiovalnom području. Zračenje naše galaksije i ostaih radioizvora te sama kompleksnost radioteleskopa veliki su izazov u detekciji. Ipak na IAUS 333 simpoziju u Duborvniku predstavljeni su najnoviji rezultati radioteleskopa LOFAR koji trenutačno ima najveću šansu detektirati kozmološki signal iz perioda nastanka prvih zvijezda. Uvijek je pitanje što se zapravo dogodilo u počecima svemira. Dokle smo danas došli vezano uz to? U početku je svemir bio vrlo mali i vruć. Od nastanka do danas svemir se širi i hladi. Ali brzina širenja svemira kroz kozmološku povijest bila je različita. Na samom početku volumen svemira se naglo povećao u procesu zvanom inflacija. Inflaciju možemo zamisliti kao da u djeliću sekunde tenisku lopticu povećamo do veličine Zemlje. U odnosu na period inflacije, danas se svemir ipak sporije širi, i to pod djelovanjem tamne energije koja je također otvoreno pitanje u razumijevanju svemira kao i tamna materija. Dodijeljena je Nobelova nagrada za fiziku, očekivano za detekciju gravitacijskih valova. Njihovo je postojanje nedavno još jednom potvrđeno. Što će otkrića vezana uz njih omogućiti, do kojih bi nas novih saznanja i otkrića mogla dovesti? To je bila četvrta detekcija gravitacijskih valova dosad. Povezana je s međusobnom interakcijom dviju crnih rupa, koje su spiralno padale jedna prema drugoj dok se na kraju nisu spojile u novu crnu rupu. Masa novonastale crne rupe je manja od zbroja masa dviju početnih crnih rupa jer je dio energije/ mase oslobođen u obliku gravitacijskih valova. U odnosu na prijašnje detekcije koje su postignute samo pomoću LIGO-a, nova detekcija potvrđena je i VIRGO-om, dajući dodatnu sigurnost i vjerodostojnost rezultatima. Ovogodišnja Nobelova nagrada za fiziku zapravo je očekivana. Pogotovo nakon što je još jedan eksperiment VIRGO potvrdio detekciju gravitacijskih valova. Zanimljivo je da je na IAUS333 simpoziju u Dubrovniku bio prof. dr. Garrelt Mellema (sveučilište Stockholm, Švedska) koji je ujedno i član Švedske akademije znanosti i umjetnosti koja dodjeljuje nagradu. S obzirom na to da je sam sudjelovao u glasanju za dodjelu ovogodišnje nagrade, ipak nije želio unaprijed otkriti tko će je dobiti. Na pitanje radi li se o gravitacijskim valovima, samo se zagonetno smješkao! Već planiramo kako ćemo na druge planete, a iz svega ispada da o povijesti svemira zapravo znamo vrlo malo. Hoćemo li u skoroj budućnosti doznati više o povijesti svemira, što je on zapravo, ima li više svemira, čini mi se da su to sve osnovne činjenice koje nam nedostaju? Na putovanje ljudi na druge planete ipak ćemo pričekati jer s današnjom tehnologijom to nije lako izvedivo. O svemiru znamo da je nastao velikim praskom prije 13,7 milijardi godina. Razumijemo kako su se razvijale galaksije u svemiru i kako je nastala kozmička mreža galaksija u svemiru. Ipak, dosta je stvari koje tek trebamo istražiti i zato je zabavno biti astrofizičar. Primjerice, ne znamo od čega se sastoji tamna materija koja čini oko 85% ukupne mase u svemiru i igra ključnu ulogu u razvoju struktura u svemiru. Je li opravdana panika o opstanku života na Zemlji jer se sada među rizike koji bi prouzročili kraj našega planeta ubrajaju i pojave poput Sunčevih izboja ili udara asteroida? Trebamo li doista hitno potražiti novo stanište? Nema potrebe za paniku. Udari asteroida većih od jedan do dva kilometra u promjeru koji bi mogli dovesti u pitanje život na Zemlji su vrlo rijetki i vjerojatnost da do takvog sudara dođe u idućih nekoliko stotina godina je jako mala. Puno je veća vjerojatnost da netko pogine u avionskoj nesreći ili od posljedica potresa nego od udara asteroida. Naš opstanak na Zemlji ovisi najviše o nama samima. Zato ne trebamo tragati za novim staništima nego trebamo učiniti sve da zaštitimo ovo naše stanište staro 4.5 milijardi godina na kojem ljudi obitavaju
godina.• zadnjih 200.000
‘OPSTANAK ZEMLJE’ Puno je veća šansa da netko pogine u nesreći aviona nego od udara asteroida. Opstanak Zemlje ovisi o nama