Da bismo dobili najbolji med, vozimo se s košnicama po cijeloj Hrvatskoj
Upoznajte OPG-ovce iz Zagreba i županije kod kojih se može kupiti fini špek, hladetina, ajvar, luk turopoljac, džem, brašno od graha – i sve je 100 posto domaće
Delicije su predstavili na Danima hrane i tradicijskih proizvoda koji su za vikend u Boćarskom domu okupili 95 izlagača i tisuće posjetitelja Da bi dobili najbolji med, sa svojim pčelama odlaze na lokacije po cijeloj Hrvatskoj i u sezoni prijeđu nekoliko tisuća kilometara. Sjednu u kamion natovaren košnicama i iz zagrebačke Gornje Kustošije članovi obitelji Pikutić krenu put Gorskog kotara, Like, Dalmacije, Velebita... Važno je da su lokacije dovoljno udaljene od prometnica i onečišćenih poljoprivrednih površina kako bi pčele skupile najslađi nektar. Jer jedino tako mogu dobiti prvoklasan med punog, ali ne i jakog okusa, koji njihovi kupci obožavaju.
Maže se, a ne kapa
– Pčele vozimo onamo gdje određeno cvijeće medi. Posao je prije 35 godina započeo svekar Anđelko, a prije pet pridružili smo mu se suprug David i ja. Inače smo profesori kineziologije, no s obzirom na to da nije bilo posla, završili smo u pčelarstvu. Često nam pomogne i naša osmogodišnja kći Roza – kaže Gordana Pikutić, koja je bila među 95 izlagača na Danima hrane i tradicijskih proizvoda Zagreba i Zagrebačke županije u Boćarskom domu. Sajam je za vikend posjetilo nekoliko tisuća ljudi, a velika se gužva stvarala upravo pred njezinim štandom. Pažnju je privlačilo detaljno objašnjavanje djelotvornosti raznih vrsta meda koji je nudila u staklenkama od 900 grama i po cijeni od 60 do 70 kuna. I dok je roditeljima tumačila što je to medljikovac jele i kakve su odlike meda amfora, najmlađe je “kupovala” medenjacima. – Uvijek nastojimo uvesti i neke novitete. Sad je hit kremasti med koji se miksa tjedan dana. Dobar je za one koji žele jesti med na kruhu, ali ih nervira kad im kapa, s obzirom na to da je čvršći strukturom. On je, kako mu i ime govori, zapravo krema – ističe Gordana Pikutić. I hladetina Renate Bedeković, koju je kuhala dan prije od pola devet ujutro do pola pet popodne, prodavala se kao luda. Obavezan je sastojak recepta meso crne slavonske svinje, koju njezina obitelj uzgaja u šumi u Donjem Dragonošcu, dok dio drži na imanju u Jakuševcu. – Od njih radimo i razne prera- đevine – kaže Renata Bedeković, koja ih je nudila zajedno sa suprugom Ivanom, iako Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, ističu, glasi na sina Marija. Kilogram kulena kod njih je 180 kuna, a slanina 80. Imaju i kobasice, krvavice, mast, čvarke... Dubravka Sokač, pak, prodavala je domaći češnjak uzgojen od 100 godina starog sjemena, ali i luk turopoljac, tradicionalnu sortu koju sadi na imanju u Čehima. – Prodajemo i na Dolcu. Od češnjaka i luka može se živjeti, ali je to posao koji zahtijeva stalan rad. I to i supruga i mene i našeg sina i kćeri – kaže Dubravka Sokač.
Jaja se podijele u zbornici
Na susjednom je štandu Marina Dobošić nudila kolačiće i kruh od graha trešnjevca s OPG-a Petra Rešetara, koji se uzgaja u Dubravi Samoborskoj, a od njega se radi i brašno te razni namazi. Što su sve naučili u Poljoprivrednoj školi, pokazali su i učenici te ustanove, koji su na sajmu prodavali ajvar, ukiseljeno povrće, likere, čajeve... – Sve to radimo od povrća koje učenici za praktične nastave uzgajaju u školskom vrtu. Proizvode prodajemo i u dućanu u sklopu škole, a naše su cijene uvijek niže od tržišne. Velika teglica ajvara od 400 grama, primjerice, kod nas je 30 kuna. Odnedavno imamo i šest kokica hrvatica, no sva jaja podijelimo u školskoj zbornici – ističe nastavnica Lucija Baškarić.
Po struci su profesori kineziologije, ali kako nije bilo posla, kažu, bacili su se u pčelarstvo Od češnjaka se može živjeti, ali to zahtijeva stalan rad. I to svih četvero članova obitelji