Demokracija nije blaćenje svega što je hrvatsko

Demokracija se u Hrvatskoj sve slobodnije i sve više bazira na blaćenju svega što je nacionalno hrvatsko. U stvari je to uzurpacija pojma demokracije, jer bi ovakvo prihvaćanje demokracije značilo ukidanje sudstva zbog kleveta i uvreda kao suvišnoga. Ne čitam tjednik “Novosti”, ali nailazim u ostalom tisku citate iz njega, pa ne mogu shvatiti do koje se mjere “u ime demokracije” dopušta pljuvanje po obrazu hrvatske države uz subvencije izlaženju tog istog lista. To je mazohizam, a ne demokracija. Nedavna izjava ojađene dječje pravobraniteljice gospođe Ivane Milas-Klarić namijenjenoj djeci glasi: “Učite strane jezike i bježite glavom bez obzira iz zemlje”. Bilo je nekih naznaka da gospođi ne bi bio produžen mandat, u što nisam potpuno vjerovao, jer je djelovala pametno, ali uz neprilagodljiv stav bez vidnog razloga. Nakon njezine izjave, protudržavne i defetističke poruke najmlađima, jasno je da je i do sada bila pogrješna osoba na dužnosti koju je obnašala. Naime, osoba može biti ozlojeđena, bijesna, nezadovoljna stanjem, koje kulminira gubitkom privlačne pozicije, ali joj ne smije izletjeti ovakva poruka namijenjena njezinim dosadašnjim štićenicima, djeci sviju nas, velike većine nas, koji se ne slažemo s njenom porukom. Njezina je osobna stvar što tako misli o državi u kojoj dobrovoljno živi, pa možda i od početka, ali svoje frustracije izraziti “bježanjem iz zemlje glavom bez obzira” pojam je kad netko puca na nas. A ona unatoč svemu ostaje tu. U našoj zemlji nema nikoga tko tumači što je demokracija i postoji li u njoj neki red, ili je to jednako anarhiji. Zato se ne treba čuditi ničemu. Kad svjedočimo kontroverzama u regulatoru sistema u našem pravosuđu, onda je to kraj sređene države i društva u njoj. Zato se događa puno toga što nitko ne može shvatiti. Francis Bacon je još ju 17. stoljeću rekao: “Zakon je paučina koju velike muhe probijaju, a male se hvataju”. Da li se nešto promijenilo? Pravo pitanje je, zašto nije!?