Novi sudac Ustavnog suda:

Posvajanje djece ne može se zabraniti samo istospolnim parovima

Za mene nije pitanje što je embrij, nego je li embrij osoba, jer pravni poredak jamči prava osobama. A osoba se postaje rođenjem

Država može ograničiti izvanbračnim i istospolnim parovima posvajanje ako su nestabilnije zajednice od braka, ali ne može samo jednima Goran Selanec (41), novo je lice Ustavnog suda i nakon bivše predsjednice Jasne Omejec najmlađi izabrani ustavni sudac. Na pitanje kako bi opisao svoj svjetonazor, uzvraća da se ustavni sudac mora držati Ustava u kojem je zapisana vrednota pluralizma i poštovanja različitih točaka na političkom spektru i Ustavnog zakona, i mora u bilo koji predmet ući otvorenog uma i saslušati sve argumente. Smatra da je previše plošno deklarirati se kao liberal, konzervativac, ljevičar.

Vratili ste se iz SAD-a jer vas je obilježilo školovanje u ratu?

Bio je to osoban i svjestan izbor, dobrim dijelom formiran u vrijeme Domovinskog rata jer pripadam generaciji koja je bila premlada da bi stavila oružje u ruke i išla na prvu liniju braniti zemlju. Zato su nam i govorili “obrazujte se i vratite, stečeno znanje upotrijebite ovdje za javno dobro”.

Je li to za vas patriotizam?

Je, ali to nije ni desno, ni centar, ni lijevo, nego ima veze s lojalnošću prema roditeljima, prijateljima i zemlji u kojoj smo rođeni. Moja se generacija vodila time da želi Hrvatsku u kojoj će biti mjesta za sve i u kojoj će svi moći pristojno živjeti.

Ustavni sud nije zabranio pobačaj. Je li za vas embrij ljudski život ili potencijal za život?

Ta je odluka rezultat kompromisa dviju struja unutar suda i nije riješila pitanje pobačaja do kraja i ono će se vratiti Ustavnom sudu kad se donese Zakon o pobačaju. U jednom dijelu presude Ustavni sud naglašava važnost osobne autonomije žene i da mora postojati osobni prostor unutar kojeg će žena moći ostvariti autonomiju nad svojim tijelom, ali u drugom dijelu se naglašava da zakonodavac ima interes štititi vrednotu ljudskog života. Nigdje ne piše da pobačaj do 10. tjedna mora ostati dopušten i da zakonodavac ne smije otežati pristup pobačaju. Po ovoj presudi bilo bi izuzetno teško donijeti zakon koji brani pobačaj, ali što ako zakonodavac kaže da je dopustiv samo do 7. ili 8. tjedna trudnoće? Sad dopušteni pobačaj do 10. tjedna kompromis je koji ostavlja dovoljno prostora za autonomiju žene, a društvu omogućava da zaštiti ideju ljudskog života i zdravlje žene.

Niste rekli što je za vas embrij?

Za mene nije pitanje što je embrij, nego je li embrij osoba jer pravni poredak jamči prava osobama i pitanje je kada se nekome priznaje osobnost jer od tog trenutka vrijedi njegova puna zaštita. A osoba se prema pravnom poretku postaje rođenjem.

Zašto onda nije dopušten abortus tijekom cijele trudnoće?

Zato što uz osobu i njezina temeljna prava državi se može priznati legitimni interes zaštite vrednote ljudskog života i proces razvitka embrija u osobu.

Nije to situacija ili-ili, već se vodi računa o zaštiti žena, ali i ljudskog života u ženi?

Tako je. Niti je volja žene, tijekom cijele trudnoće, do kraja i apsolutno neograničena jer se u tijelu embrij razvija prema osobi, a niti je neograničen interes države da ograničava autonomiju i volju te žene, kojom određuje svoje interese i upravlja svojim tijelom, zbog želje države da kao vrednotu štiti ljudski život. Ako prijeđete mjeru i ograničite autonomiju žene, podredili ste osobu, njezinu slobodu, interese i zdravlje fetusu i mogućim interesima ljudskog života. Osobnost i autonomija žene je realnost, a ljudski život i njegov razvoj prema punoj osobnosti nešto je što je u procesu.

Kakav je vaš stav o eutanaziji i surogat-majčinstvu?

Osjetljiva su to pitanja. Teško je naći ravnotežu da zaštitite odluku čovjeka kojem se život pretvorio u tešku patnju i koji je pri punoj svijesti sposoban odlučiti da ne želi više tako patiti i postojati, što treba poštivati, i složiti sustav bez zloupotreba. Država ima interes štititi ideju ljudskog života i reći da ne želi preuzeti odgovornost za okončanje života. Surogat-majčinstvo je sličan problem.

I složeniji jer je mahom izrabljivanje siromašnih žena...

Ali, ako ga izvučete iz konteksta siromaštva i nepovoljnog društvenog položaja žena i stavite u kontekst države u kojoj su kvalitetni uvjeti života? I što ako se radi o ženi koja želi pomoći paru koji ne može imati djece?

Koja to žena, osim iz teške nužde, želi devet mjeseci nositi dijete za drugog? Britanija dopušta altruistično surogat-majčinstvo pa Britanci opet idu u Indiju po surogat-majke jer Britanke ne žele tako pomagati.

Surogat-majčinstvo u kontekstu siromaštva, podređenosti žena i iskorištavanja društvenog položaja žena država ima pravo zabraniti. Zato ga europske zemlje uglavnom brane dok ne postignemo stvarnu društvenu jednakost žena i jer je rizik zloporabe velik.

I otvara i pitanje prava djeteta na informacije o porijeklu?

Da, dijete ima pravo saznati tko su mu biološki roditelji.

Ide li većina zemalja EU prema pravu na brak i za istospolne parove? Mislite li da će se u Hrvatskoj ustavna definicija braka proširiti i na istospolne parove?

To je pitanje vremena i za naše društvo koje se kreće prema tome. Već sad 14 država u EU ima punu bračnu jednakost za heteroseksualne i istospolne parove i to je više od 50% teritorija s više od polovine građana EU. Njemačka je priznanjem prava na brak za istospolne parove otvorila taj proces u srednjoeuropskom kulturnom krugu i pitanje je kad će je slijediti Austrija i Češka. U tom procesu je i Hrvatska i pitanje je hoće li to biti ostvareno referendumom ili izmjenom Ustava.

Ustavni sudac mora biti otvorenog uma. Plošno je deklarirati se kao ljevičar, konzervativac...

Je li jednako važno pravo nezbrinute djece da imaju majku i oca i gay parova da budu rodi-