Kukavičluk salonskih reformatora koji pokreću hajku svaki put kad ministri striktno provode zakon
Prije točno dvadeset godina započela je bjesomučna medijsko-politička hajka na tadašnjeg ministra financija koji je netom preuzeo dužnost. Prvi konkretniji rutinski zadatak bio mu je finalizirati puku provedbu jednog zakona koji je sabor usvojio dvije godine prije. Glasovima tada vladajućih i glasovima dobrog dijela oporbe. Pogađate – naivni ministar krenuo je u uvođenje PDV-a. Uvođenje PDV-a bio je jedan od prethodnih uvjeta za otpočinjanje procesa pristupanja EU. Nisam ni slutio što me čeka. Već sam pisao o tom vremenu u kojem je zabilježena do tada neviđena količina uvreda, mržnje, agresije, klevetanja, ponižavanja i napada na ministra na osobnoj razini. Podsjećam tek na suludi finale u kojem „ugledni“kolumnist u kameru izgovara novogodišnju želju – da Škegro umre u najgorim mukama! A ministar je radio samo ono što mora svatko od nas – provodio je zakon. Struka je u najvećem dijelu kukavički šutjela. Ministrova stranka također. Pola vlade je hihotalo – „konačno je dobio svoje“. Sve dok predsjednik Tuđman nije prekinuo to ludilo dolaskom u radni posjet ministarstvu financija. Danas se odvija sličan proces. Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva provodi zakon. Koji je, kao i sve ostale, na prijedlog cijele Vlade usvojio Sabor. Glasovima i vladajućih i dijela današnje oporbe. Kada ne bi provodila zakon, činila bi teško kazneno djelo. Dala je prisegu u Saboru kao i svi zastupnici da će poštovati zakone. Upravo onakve kakvi su na snazi, sve dok se ne promijene ili prestanu važiti. Sabor je pisao i napisao zakon. Jedino on to i može. Predsjednica Republike je potpisala. Svi ostali tek sudjeluju u pripremi u najrazličitijim svojstvima. Žalosno je gledati kako se i nakon punih dvadeset godina razvoja demokracije, članstva u EU i NATO-u ponavljaju opisani predlošci neutemeljenog i besramnog političko-medijskog progona. I dok se još donekle može razumjeti teška pozicija samog vlasnika Agrokora, nemoguće je opravdati političku agresiju koja se usmjerava na osobnu razinu progonom „Dalićke“, kako ju je u televizijskoj emisiji oslovio „uvaženi“oporbeni zastupnik, član novoformiranog povjerenstva i bivši ministar. I dok se trećerazredni političari natječu dobiti ma i trenutak medijske pozornosti divljaštvom i ekscesnim izričajem, kolege, struka i profesionalci, kao i puno puta prije, kukavički šute. Misle – Martina Dalić će to sama riješiti. Može to ona (pa sudjelovala je kao pomoćnica ministra i u uvođenju PDV-a prije dvadeset godina!). Ne čuje se glas ekonomista koji kao papige ponavljaju kako treba provoditi „strukturne reforme“. Evo strukturne reforme desetljeća, a gdje ste vi, strukturni reformatori? Pišite i dalje kako treba prekinuti praksu neplaćanja, kako se treba boriti protiv svih oblika korupcije, kako treba forsirati izvoz i konkurentnost, pravnu državu, transparentnost poslovanja. Pišite Martini Dalić, ona to ne zna bez vas. Pišite joj da treba poštovati međunarodno relevantnu struku i stručnjake. Pišite joj da u pripremi nacrta zakona angažira najbolje stručnjake raznorodnih područja. Ljude koji poznaju konkretnu materiju s relevantnim međunarodnim iskustvom. Pišite joj da u pripremi zakona mora temeljito proučiti glavne aktere na sceni za koju se zakon priprema. Ne zna to ona bez vas. Prije toga bi bilo jako korisno barem pročitati Zakon o postupku izvanredne uprave … Zakon koji je usvojio sabor i kojeg se svi, ali baš svi, moramo pridržavati, što god mislili o njemu. I ne smijemo ni na koji način ometati njegovu implementaciju. Najmanje osobnim napadima na one koji ga provode. Još manje lažnim insinuacijama o nekakvim zaplotnjačkim motivima aktera. Nakon čitanja zakona bilo bi korisno pogledati unaprijed. I shvatiti da je, nakon iznimno uspješne prve faze u kojoj je u zadnji čas spašeno poslovanje cijelog Agrokora od potpune propasti, sada na redu sklapanje nagodbe između vjerovnika, domaćih i međunarodnih. Vjerovnika koji su to postali na najrazličitije načine i koji će se identificirati kao legitimni vlasnici tražbina. Svi smo mi odgovorni za uspješno sklapanje nagodbe između vjerovnika. Izvanredna uprava ima jedan jedini cilj –
I dok se trećerazredni političari natječu za trenutak medijske pažnje divljaštvom i ekscesom, kolege i struka ponovno šute
zadovoljiti vjerovnike maksimalno mogućom vrijednošću imovine koja će proizaći iz nagodbe. Upamtite, to je njen jedini zakonom definiran cilj. Time ćemo pokazati da je Hrvatska uređena država u kojoj ključne institucije funkcioniraju u svim situacijama, pa i u slučaju financijskog sloma najveće kompanije. Politička scena treba dati iskrenu podršku uspješnom dovršetku cijelog postupka. Ovo nije mjesto i vrijeme za dokone političke igrice. Niti je mjesto i vrijeme za neodgovorno i senzacionalističko medijsko pretjerivanje. Vrijeme je da svi podržimo upravo one reformatore koji se ovdje i danas, konkretno, na djelu, žrtvuju za naše velike ideje.