Listopada Titov sin primjer za zadržavanje tuđega

Čitam: “Od znatiželjnih pogleda visoka vrata čuvaju dobro zaključanu tajnu. To je ulaz u takozvanu Titovu vilu u Samoboru. Iza ograde je 35 tisuća četvornih metara voćnjaka, vinograda i kuća kojom se i danas koristi Aleksandar Broz, sin Josipa Broza.” Sada bi to imanje Titov sin morao vratiti i platiti milijun kuna jer ga je bespravno koristio od 2000. godine, kad mu je naređeno da ga za 30 dana vrati državi. Ne zna se čije je vlasništvo bilo prije, no slučaj podsjeća na stotine tisuća ljudi kojima su komunisti uzimali imovinu, a s posebnim veseljem vile u elitnim dijelovima gradova u cijeloj Jugoslaviji. U njih su useljavali Tito i drugi visoki dužnosnici i oficiri, a da bi konfiskacija bila lakša, njihovi su vlasnici optuživani, suđeni pa i smicani zbog “suradnje s neprijateljem”. Na sjevernim obroncima Zagreba, na Dedinju, Topčideru... u Beogradu, u bajkovitim predjelima Splita, u Samoboru, na Plitvicama, u Igalu u Crnoj Gori, u Bugojnu... antifašistička “avangarda radničke klase” izvršila je nezapamćenu otimačinu, usporedno s otimačinom tvornica, zemljišta i drugih dobara. Titov sin Aleksandar primjer je i u zadržavanju tuđega, i u osvajanju institucija, medija, države. Lijepa naša crvena.