Loše nam je jer građani vjeruju ‘žderačima demokracije’ i ne vide mračan svijet ideologije

Njihov način ponašanja potvrđuje da im je ideologija kao apsolutna istina ‘najjača strana’. To podrazumijeva nepoštovanje vitalnih interesa ljudi, nebrigu za nova radna mjesta, prava radnika, a posljedice su iseljavanje te demografsko nazadovanje

PRazgovarao Zvonimir Despot rofesor dr. sc. Mirko Štifanić, sociolog iz Rijeke, objavio je dosad četiri knjige: „Ukradena demokracija. U potrazi za boljom Hrvatskom i direktnom demokracijom“, „Demokratski diktatori. Gospodari mržnje, podjela i krize“, „Istra: planet majmuna ili ljudi? Hrvatska ante finem?“te „Uspon ideologije mržnje: ni mi, ni oni“. Povod za ovaj intervju jest njegova najnovija knjiga „Žderači demokracije. Ima li Hrvatska izbora ili je osuđena na kontinuitet“, koja je izašla ovih dana. Koji su razlozi nastanka ove knjige? U njoj upozoravam na političare koji javno ističu da se zalažu za razvoj i napredak, poštovanje ljudskih i manjinskih prava i drugo, a u stvarnosti za sebe nastoje zadržati poziciju jedinog, nedodirljivog aktera i tom cilju podrediti struke i profesije, pa i cijeli sadržaj demokracije i institucije sustava. U biti oni su – žderači demokracije: nekada prikriveni, a često neskriveni. Na nacionalnoj razini predstavljaju se kao ljevičari, odnosno desničari. U Istri se političar može ponašati kao „knez“, a u Rijeci kao „monarh“, a kampanilizam je njihova ideologija. Separatizam se, svjesno ili nesvjesno, podgrijava da bi se pojačao pritisak za autonomnost regije što je, izgleda, cilj IDS-a, odnosno većine članova, dok bi manjina članova stranke išla i dalje – u secesiju. Često čujemo da je Istra najrazvijeniji dio Hrvatske? U Istri nema pluralizma medija te se građani uglavnom jednostrano, nekritički i sugestivno informiraju te se kupuje njihov pristanak na sve što odluči nekoliko ljudi iz IDS-a. Problem je to veći što političari iz Zagreba, uvijek kada dođu u Istru, padaju ničice, i tzv. lijevi i tzv. desni, i laskaju istarskim političarima ističući da je Istra najuređenija, najbogatija, najdemokratskija, naj... regija (županija!) vodeći se interesom da privuku IDS kao jezičac na političkoj vagi i još mnogo toga... A Istrani mogu povjerovati da političari hvale njih. Ukupno stanje i odnose pod vlašću IDS-a analizirao sam u knjizi s naslovom „Istra: planet majmuna ili ljudi“te podnaslovom – „Hrvatska ante finem“? Iako je zamišljena kao podloga za razgovor te bi njezino javno predstavljanje koristilo ne samo Istranima nego i političarima, javno predstavljanje, u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula i, primjerice, Poreču sprečava se već dvije godine. Tko su „žderači demokracije“? To su političari koji ne omogućavaju i ne poštuju, a još manje potiču slobodu izražavanja i uključivu političku, profesionalnu, znanstvenu i kulturnu komunikaciju. Nameću se kao osobe koje „časnu dužnost“navodno obavljaju odgovorno, savjesno i predano, te kao spasitelji naroda, odnosno građana na nacionalnoj, županijskog i gradskoj razini. U stvarnosti, građane svode na davatelje glasova kojima su poharali sposobnost za demokratsku i političku ubrojivost i percepciju stvarnosti kakva doista jest. U takvim uvjetima demagogija i briga za dobrobit građana postaju komplementarne. O kakvom se problemu radi? Problem je što kao društvo još nismo našli odgovor na pitanje mogu li se nedostaci dosadašnjih vlada, na nacionalnoj i nižim razinama, pripisati običnoj nespretnosti, neznanju, nesnalaženju, potkupljivosti, nesavršenom modelu demokracije ili nečem sličnom? Ili se sve dogodilo zato što su ljudi, slušajući i vjerujući žderačima demokracije, odabrali ne vidjeti mračan svijet kakav ideologija kao apsolutna istina predstavlja te da što se više bave njezinim glupostima, situacija se pogoršava. Ukratko, sve što se u posljednjih dvadeset i sedam godina dogodilo u Hrvatskoj posljedica je hrvatskog modela demokracije utemeljene na – ideologiji po mjeri žderača demokracije. U logici takvog sustava ideje poput referendumskog izjašnjavanja građana ili kultura direktne demokracije u užem i širem smislu, nastoji se prikazati kao napad na cjelovitost sustava i stabilnost demokracije. „Žderači demokracije“su teške riječi? Njima se upozorava da demokraciju i institucije sustava „žderu“političari-ideolozi. U tom nazadnom procesu sudjeluju pristrani novinari i znanstvenici koji su spremni na falsificiranje i znanstveno nepoštenje. Naime, oni znanstvenici i novinari koji se deklariraju kao osobe lijevo liberalne ili desno liberalne orijentacije nisu profesi-