Kako to da neki Hrvati koji su za Kataloniju, preziru Hrvatsku
da je standard Katalonaca, isfrustriranih što nemaju državnu neovisnost daleko viši od Hrvata, isfrustriranih što nemaju europske plaće i standard, nameće se pitanje; što je vrednije, imati viši standard i plaće, ili državnu neovisnost? Na znanje i za one naše unutarhrvatske filozofe, koji se vole zgražavati oko “nametanja” zastava, himni, priča, serija i filmova iz Domovinskog rata – Katalonci su nam već dali odgovor na to pitanje. Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila. Što će ti svi novci i blaga, ako nisi svoj na svome, vjerojatno da misle svi oni Katalonci koji su na referendumu glasali za neovisnost.
Ima pregršt praktičnih i formalnih razloga zašto se Hrvatska ne može miješati u ova politička zbivanja na Iberskom poluotoku, pa to i ne čini, No, ipak smeta razina licemjerja kojom se sada služi većina hrvatskih političara kada moraju promrsiti nešto o Kataloniji. Uglavnom, od te teme bježe ko vrag od tamjana, ili se trude pronaći što više argumenata da kažu kako je borba za neovisnost Hrvata i Katalonaca neusporediva stvar. – Ne budimo licemjerni, sjetimo se ‘91., jedina je “nediplomatska” izjava koju smo od naših političara mogli čuti. I prilično je apsurdno da ju je jedini usudio izgovoriti političar u nestajanju, predsjednik stranke čiji je rejting ispod 1%, Darinko Kosor iz HSLS-a. Ostali su oko Katalonije radije mudrovali i držali se Ustava. Španjolske! Jedan SDPovac je čak rekao da Katalonci tu ne smiju ništa, jer je Španjolska unitarna, a ne federalna država. On, dakle misli da je Hrvatska uspjela zato što je bivša Jugoslavija imala Ustav koji ju je deklarirao kao federativnu. I to kaže političar koji bi na sudbini vlastite obitelji trebao znati kako su i zašto Hrvati uspjeli. Ne zato što im je to dozvoljavao Ustav, nego podnošenjem strašnih žrtava.
Ovih dana su iz Ministarstva obrane poslali 150 pozivnica na vojnu vježbu. Radi se o probnom uigravanju procesa stvaranja vojne pričuve. Hrvatska je, naime jedna od rijetkih država koje su potpuno zanemarile tu pričuvu. Javili su se odmah mladi iz nekoliko mirovnjačkih udruga, žestoko protestirajući što MORH nije dao, istodobno i upute pozvanima kako da ulože prigovor savjesti. Nema potrebe za dramom. Praksa je da se oni koji pismeno ulože prigovor savjesti više ne pozivaju. Država će ionako radije zvati one koji sami, bez moljakanja ili utjerivanja žele sudjelovati u obrani njezine neovisnosti. Neki od tih naših mirovnjaka, inače istodobno su puni razumijevanja za neovisnost – Katalonije. Kako to da onda preziru obranu hrvatske neovisnosti?