NAJBRŽA RIBA STAJALA JE GLAVE ZLOG VUKA

Sjevernoamerički Algonquian Indijanci imali su tri glavna boga koji su njima vladali kao tri kralja – Gavran Lažac, Zli Vuk i Zli Vuk i Veliki Dabar

Sjevernoamerički Algonquian Indijanci imali su tri glavna boga koji su njima vladali kao tri kralja. Među njima svakako je najzanimljiviji Gavran Glooskap, što znači lažac, ali ne u lošem smislu, budući da se kao jedan od stvoritelja stalno morao dovijati kako da obmani mračne sile koje je predvodio njegov brat Vuk Malsum, što znači zao. Treći bog Veliki Dabar, vladao je rijekama i uzmorjem i bio je prevrtljiv i pohlepan, bez obzira na to što se svakog dana mogao najesti ribe do mile volje. Glooskap i Malsum bili su blizanci i zastupali su svaki svoju stranu naravi svijeta i svemira, Lažac dobro, a Vuk zlo, dok je treći, Veliki Dabar, vladao svojim vodenim kraljevstvom kao da ga se ništa oko njega ne tiče. No bilo kako bilo. Kad im je majka Zemlja-Nebo umrla pri porodu Glooskap je stvorio sunce i mjesec, Dabar ribe i životinje i na kraju ljudski rod, dok je zli Malsum podigao planine i udubio doline, stvorio zmije i sve demone za koje je smatrao da mogu nauditi čovjeku. Pa kad su tako završili sa svojim poslom, sjeli su uz vatru i zapodjeli razgovor. Pričali su u početku o svojim postignućima, a onda iznenada Vuk upita Gavrana : – Obojica znamo da smo besmrtni, ali da ipak postoji nešto od čijeg dodira možemo umrijeti. Pa ako imaš povjerenja u svog bracu reci mi svoju tajnu, a ja ću ti otkriti svoju. – Za mene, brate, mogu biti pogibeljni samo dodir sovina pera, ali najopasnije od svega za moj je život ugriz najbrže ribe mora i rijeka – ispovjedi se tako Lažac Gavran svome bratu Vuku. Nemajući kamo, ovaj odgovori. – Cijenim tvoju iskrenost, ali nisam znao da si tako ranjiv, jer mene može ubiti samo onaj koji me udari korijenom paprati! I raziđoše se braća svaki na svoju stranu. No tada Vuk zgrabi prvu sovu koju je ugledao. Pa joj iščupa pero iz krila, prikrade se svome bratu i njime ga dotakne. I doista jadni Glooskap u istom trenu izdahne. Ali ne zadugo budući da je, na nesreću svog brata, bio stvoritelj Sunca, oživje čim se vatrena kugla pojavi na obzoru. Nasmijao se tada Gavran, pa zgrabi kljunom Vuka grakćući. – Eto ti, zlikovče, posljednja prilika, uhvati najbržu ribu pa je donesi da me ugrize! – reče Glooskap znajući da se njegov braco Vuk iznad svega boji vode i mora. No Malsum odmah otrči do uzvodne kuće od granja u kojoj je živio Veliki Dabar i zamoli ga da mu uhvati najbržu ribu iz mora i rijeka. – Dobro reče prevrtljivi Dabar, ali moraš mi ispuniti jednu želju, moraš mi dati krila da mogu letjeti – naruga mu se na to zli Vuk . – Pa što će tebi krila nakazo smiješna repa, zar bi htio zagaditi moje planine i udoline!? Uvidje Veliki Dabar da je odabrao krivu stranu, pa odmah dopliva do Gavrana Glooskapa i ispriča mu kako ga je umalo iznevjerio. – Ne brini se, Veliki Dabre, pričekaj samo da dođe moj brat Malsum pa ćemo zajedno večerati – odgovori mu bog, koji je u ruci već držao tek iskopani korijen paprati. A onda kad im se, ništa ne sluteći, približio zli Vuk, odalami on brata blizanca korijenom i ovaj zauvijek nestane s lica zemlje. Sjeli su tada Lažac i Dabar uz obalu, zapalili vatru i u miru se najeli pečenih riba. I to onih najbržih iz svih rijeka i mora. A koje su to bile ribe još nitko nije utvrdio, osim vještih kuhara koji u svakoj vide nešto hitro, ukusno i dobro.

Sjeli su Lažac i Dabar uz obalu, zapalili vatru i najeli se pečenih riba. I to onih najbržih iz svih rijeka i mora. A koje su to bile ribe, još nitko nije utvrdio, osim vještih kuhara koji u svakoj vide nešto hitro, ukusno i dobro