Antifašizam na djelu! Obična pljačka!

Kako se sad država može od Broza pokušati naplatiti za samo pet posljednjih godina korištenja, koje još nisu u zastari, odgovorna država trebala bi naći načina kako po džepu lupiti bivše predsjednike Mesića i Josipovića koji su svjesno oštetili državu za

Doživotni predsjednik SFRJ Josip Broz Tito jednom se javno požalio da se “neki suci drže zakona kao pijani plota”, pri čemu je mislio na Vladimira Primorca koji se otvoreno suprotstavljao političkim pritiscima na rad tadašnjeg sudstva. Jer zašto bi se trebali baš držati zakona? Neki su valjda iznad zakona, nekima zakoni ni ne trebaju. Mogu raditi što žele, posebice kad je Tito bio u pitanju, familija Broz, Partija… Tako nije nikakvo čudo da je Tito sve do travnja 1965. primao i dječje dodatke ne samo za sina Aleksandra već i za dvoje unučadi, rođene 1947. i 1949. godine! Tek tada se netko sjetio da zamoli Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove da svom funkcioneru, Titovom sinu Žarku Brozu, “pomognu na oformljenju dokumentacije radi ostvarivanja prava na dječji dodatak” za njegovog sina i kći. I po visini dnevnica Tito je bio iznad zakona. Za svoja brojna putovanja po svijetu primao je “dnevnice prve vrste uvećane za 200 posto”. Dvije plaće, dječji dodaci i devizne dnevnice prve vrste nisu bili ni jedini ni glavni izvori redovnih Titovih primanja. Honorari

Sramota oko uzurpiranja državne imovine raskrinkana je kada je Ured Predsjednice posjed vratio Vladi

za tiskanje luksuzno opremljenih knjiga u kojima su objavljivani govori i intervjui koje su mu pisali činovnici predsjedničkog kabineta bili su po pravilu znatno viši od svih Titovih predsjedničkih primanja. Tako je 1959. godine, kada mu je redovna plaća bila 250.000 dinara mjesečno, samo od jednog izdavačkog poduzeća dobio honorar od 7.502.700 dinara. Za taj honorar Tito je tada mogao kupiti pet luksuznih američkih limuzina “Pontiac”, jer je obračunski tečaj bio 632 dinara za jedan dolar, a “Pontiac” je koštao 2.156,63 američka dolara. Sve vrijeme Titove vladavine država je snosila i veći dio Titovih osobnih troškova. Od “izrade novog fasunga za zlatni prsten” i “popravke brilijantskih minđuša” do šivanja njegovih odijela u Parizu i Trstu, nabave zlata u Rotterdamu i kupovine košulja, kravata, bijelih rukavica i muških i ženskih cipela u Parizu i SAD-u. Ni na čemu se nije štedjelo, pa je tako koncem 1960. iz jugoslavenskog državnog proračuna samo za 11 Titovih kravata, dva para bijelih rukavica i 12 košulja plaćeno 214.725 dinara, a njegova prva osnovna mjesečna plaća tada je iznosila 250.000 dinara. Tito je bio tipičan diktator koji je uživao u svekolikoj raskoši na grbači jugoslavenskih naroda koje je zasipao idejama o bratstvu i jedinstvu, samoupravljanju i svakakvim drugim jugokomunističkim propagandama. Ali da se raskoši teško oteti, dovoljan je dokaz Titov sin Aleksandar. Ovih dana na vidjelo izlazi kako on već dva desetljeća nezakonito koristi bivši Titov ljetnikovac u Samoboru koji obuhvaća čak 35 tisuća četvornih metara vinograda, voćnjaka i šume. Sva ta sramota oko nezakonitog korištenja i uzurpiranja državne imovine počela je izlaziti na svjetlo dana tek za mandata Kolinde Grabar-Kitarović, kad je prošle godine taj posjed izuzet iz upravljanja Ureda Predsjednice i vraćen Vladi. Broz mlađi je taj posjed imao u vlasništvu za života svoga oca. Zatim ga se odrekao, da bi ga nakon očeve smrti tražio natrag u posjed. I da ga je dobio, nakon pada komunističkog režima svaka normalna zemlja to bi mu valjda oduzela. No iako nije uspio dobiti posjed natrag, ni za Jugoslavije ni za samostalne Hrvatske, on se njime nakon raspada Jugoslavije nastavio koristiti kao da je njegov. Tata mu je osigurao doživotan unosan posao u Ini, a onda kako bi familija Broz bila bez barem jednog ljetnikovca? Nije, međutim, ovdje glavni problem Aleksandar Broz!? Odgovornost treba tražiti od dva bivša predsjednika, Mesića i Josipovića, za čijih je mandata to imanje bilo pod upravljanjem Ureda Predsjednika, čime su i Mesić i Josipović Brozu mlađem pružili antifašističku političku zaštitu i svjesno kršili zakon i sve pravne akte kojima se od Broza mlađeg tražilo da izađe iz te nekretnine. Znači, Mesić i Josipović su 15 godina svjesno kršili zakon, valjda zato što su se kao pobornici Titovog kulta ličnosti držali one Titove da se ne treba držati zakona kao pijan plota. Kako se sad država može od Broza pokušati naplatiti za samo pet posljednjih godina korištenja, koje još nisu u zastari, odgovorna država trebala bi naći načina kako po džepu lupiti Mesića i Josipovića koji su svjesno oštetili državu za sve one godine za koje je Broz mlađi koristio državnu imovinu za nula kuna. I još se Mesić hvali da je s Brozom ondje radio vino za Ured Predsjednika. Doista, pravi antifašizam na djelu! Obična pljačka!