I mi ponovno idemo u školu
– Hrvatski jezik imaju svaki dan, pa tako i zadaću iz hrvatskoga. Matematika je četiri dana u tjednu i uvijek bude zadaće. Uz napisanu zadaću, i gradivo treba raditi s njim jer svaki dan uče nešto novo. Ako ga ne svladamo odmah, zaostajemo. Zaostajemo zajedno jer i mi zapravo ponovno idemo u školu. Jako se mnogo toga promijenilo – objašnjava Marina Bešić Đukarić iz Osijeka. Njezin sin Filip Đukarić u drugom je razredu osječke osnovne škole “Mladost”. Nikada mu roditelji nisu pisali zadaću, nego su, ističe ona, ustrajali na tome da je napravi sam, pa premda to trajalo i tri sata. No, učenje je s djecom ipak je neophodno, misli mama Marina. – Nedavno smo se u gradivu iz hrvatskoga susreli s jesnim i niječnim rečenicama. Znam što su niječne, ali što su jesne? Mi smo učili potvrdne rečenice pa sam mislila da je pogrešno prepisao s ploče. Iz matematike je, opet, brojeve do stotinu trebalo upisati u tablicu mjesnih vrijednosti. Što to znači? – navodi Marina primjere koji su i nju zbunili, pa kako ne bi dijete od sedam i pol godina. – Srećom, imamo zaista jako dobru učiteljicu koja se nastoji posvetiti svakome pojedinačno. Međutim, njih je 28 u razredu – nadovezuje se. Filip nam kaže kako su mu omiljeni predmeti glazbeni i tjelesni. Zahvalan je mami i tati što mu pomažu u učenju, svladao bi on to, kaže, i sam, ali bilo bi mu teže. – Počeo se opet previše oslanjati na nas pa smo to “presjekli” bez obzira na ocjene. Dogovorili smo se i s učiteljicom, a njemu smo rekli kako sam odgovara za svoje ocjene. Ako uočim pogrešku u zadaći, pitam ga je li siguran pa je on najčešće sam pronađe i ispravi – priča naša sugovornica. U drugom je razredu, nastavlja, čak i malo lakše. U prvom su dosta ispisivali slova, što je Filipu oduzimalo po sat ili dva pisanja. – Kad sam se u prvom razredu suočila s riječi kvadar, morala sam otići na Google jer nisam bila sigurna da znam razliku – prisjeća se. – Filipa zanimaju arheologija i dinosauri i kad smo mu objašnjavali zašto polazi u školu, rekli smo mu kako je to prvi korak da postane ono što želi. Sada je jako ljutit na nas i osjeća se izigranim jer ne uči još ništa iz povijesti i pita se što će mu sve to – zaključuje. (slš)
Gradiva je previše, a profesori ne uspijevaju ustanoviti jesu li ga djeca savladala. I izvrsna djeca trebaju pomoć MIRJANA NAZOR prof., psihologinja U Kopenhagenu sam sreo naše studente koji su bez problema upisali arhitekturu nakon što su tu odbijeni zbog četvorki JOSIP BURUŠIĆ prof. dr. sc., psiholog