Nema komisija za utvrđivanje nastavka dugotrajnih bolovanja
Većina zapadnih zemalja s kojima se u mnogočemu uspoređujemo, pa tako i sa stopom bolovanja, imaju mogućnost da zaposlenik godišnje do najviše sedam dana koristi tzv. dopust za bolest bez odlaska liječniku. Obiteljski liječnici okupljeni u Koordinaciju obiteljske medicine (KoHom) iznijeli su takav prijedlog reagirajući na izjave čelnika HZZO-a o povećanoj stopi bolovanja. – Takva je praksa plaćenog dopusta zakonom omogućena u Norveškoj, Švedskoj, Danskoj, Nizozemskoj, Belgiji i Italiji i nitko je ne zlorabi – govori dr. Ines Balint iz KoHom-a, odakle su ovu inicijativu već pokušali podići na zakonsku razinu jer bi, kažu, donijela višestruke koristi. Smanjilo bi se opterećenje u ordinacijama radi pregledavanja pacijenata zbog kratkih, samoograničavajućih bolesti zbog kojih ni ne trebaju ići doktoru (npr. zbog viroze), administriranjem oko otvaranja i zatvaranja bolovanja, a smanjila bi se i stopa bolovanja.
Za vjenčanje, rođenje i smrt
Kakav je stav HZZO-a po pitanju ove inicijative, pitali smo ih, međutim, nisu ga obrazlagali, već su odvratili tek kako se takav dopust može predvidjeti Zakonom o radu, što nije njihova nadležnost. U nadležnom Ministarstvu rada i mirovinskog sustava pak navode kako je plaćeni sedmodnevni dopust za izvanredne situacije već ugrađen u hrvatski ZOR. Riječ je o članku 86. ZOR-a, koji predviđa da radnik tijekom kalendarske godine ima pravo na plaćeni dopust u trajanju od sedam dana za važne osobne potrebe, “osobito u vezi sa sklapanjem braka, rođenjem djeteta, težom bolesti ili smrću člana uže obitelji” – ako drukčije nije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. U praksi se ti dani zaista koriste u navedenim situacijama, ali nije ni predviđen niti se koristi dopust za neke lakše bolesti, za čim ide ova liječnička inicijativa. Kako pacijenta koji nije napravio sve preglede i nije utvrđena dijagnoza poslati na posao, pitaju se u KoHom-u. Tražili su, među ostalim, da zaposleni pacijenti imaju prioritet za preglede, pretrage i rehabilitaciju, te da se vrate komisije HZZO-a koje bi kontrolirale pacijente, tj. osiguranike na bolovanjima, a ne liječnike koji su im bolovanja otvorili. U posljednje dvije godine, naime, više nema HZZO-ovih komisija koje su utvrđivale opravdanost nastavka bolovanja, nakon što ono traje određeno vrijeme. – Za stručna povjerenstva HZZO-a navodno nema dovoljno doktora, ali ih za kontrole bolovanja i doktora očito ima, ustvrdila je dr. Balint. Inače, bolovanja predugo traju zbog dugih čekanja na pretrage i rehabilitaciju, navode obiteljski liječnici.
Za vještačenje 2 godine
– Umjesto 60 dana, koliko je zakonski rok, pacijenti čekaju na vještačenje u Zavodu za mirovinsko osiguranje puno dulje, i po dvije godine. Zna se dogoditi da pacijent umre prije no što dočeka vještačenje – navodi dr. Balint i napominje da su obiteljski liječnici posljednjih nekoliko godina iznijeli niz inicijativa u cilju smanjenja bolovanja te kako je neprihvatljivo da ih se kažnjava zbog dugotrajnih bolovanja.