Zagreb se tek treba dokazati u fondovima EU

Zagrebu je potreban lijek za letargiju u korištenju EU fondova, a taj lijek ne zove se EMA, nego ITU. Kandidatura za agenciju EU neće toliko pomoći gradu kao što mogu pomoći integrirana teritorijalna ulaganja. Dok Sofija i Bukurešt novcem iz EU grade nove

Kandidatura grada Zagreba za novo sjedište Europske agencije za lijekove (EMA) pokušava se, barem kroz izjave gradonačelnika Milana Bandića, prezentirati kao uspjeh već po samoj činjenici da se Zagreb kandidira. Odnosno, uspjeh je već to što se Zagreb “natječe u ligi šampiona”, što pokazuje ambiciju da sudjeluje u utrci za preseljenje jedne tako velike i važne agencije EU, koja se seli iz Londona zbog Brexita. Ali, to je sve “lip service”, kako bi rekli govornici engleskog, jezika kojim tečno govori 96 posto građana Hrvatske (barem tako tvrdi službena prijava za sjedište EMA-e), ali nažalost ne i ministar zdravstva Milan Kujundžić i gradonačelnik Milan Bandić na predstavljanju kandidature prije tri tjedna u Bruxellesu. (Ako vam se čini da je 96-postotna tečnost Hrvata u vladanju engleskim jezikom nerealan podatak, čekajte da čujete prosječnu cijenu stana za kupoprodaju u centru Zagreba: 1051 euro po četvornom metru, tvrdi naša službena prijava za kandidaturu za EMA-u). Ako Zagreb zaista želi pokazati ambiciju i sposobnost da sudjeluje u najvišoj ligi EU, za početak bi trebao biti uspješan u trošenju

Nesnalaženje Grada Zagreba u povlačenju novca iz fondova Europske unije upravo je tragično

novca iz strukturnih i investicijskih fondova EU. A tu je Grad Zagreb, nažalost, bliži “ligi bedaka” nego “ligi prvaka”. Više od četiri godine od ulaska Hrvatske u EU, upravo je tragično kako se Grad Zagreb slabo snalazi u povlačenju novca iz EU fondova. Bugari i Rumunji novcem iz EU fondova financiraju gradnju novih linija podzemne željeznice: s 361 milijun eura novih 11,6 kilometara metroa u Sofiji, a s 252 milijuna eura novih 7 kilometara metroa u Bukureštu. U usporedbi s time, modernizacija Zoološkog vrta u Zagrebu s 35 milijuna kuna iz EU fondova zvuči lijepo, ali ni blizu dovoljno dobro. Ali, budimo blagi prema Bandiću, koji je već 17 godina na čelu Zagreba, i klonimo se na trenutak usporedbe sa Sofijom, Bukureštom ili Bečom; pogledajmo usporedbu s ostalim županijama i gradovima u Hrvatskoj. Zagreb i u toj usporedbi udara daleko ispod svoje kategorije. Istra kao županija ili Poreč kao grad, Osijek i kao grad i kao županija, Šibenik… - to su samo neki od uspješnijih primjera od zagrebačkog. Ne trgne li se zagrebačka gradska uprava vrlo brzo – odmah ili već jučer – Zagreb će početi kronično patiti od podinvestiranosti novcem iz EU fondova koji mu stoji nadohvat ruke, ali uglavnom neiskorišten. Zagrebe, sad ili nikad! Ne zbog fantazije o kandidaturi za EMA-u kao terenu na kojem igramo nekakvu ligu šampiona, nego zbog mehanizma koji je u EU krugovima poznat kao - integrirana teritorijalna ulaganja. Dakle, ne EMA, nego ITU. To je jedino što može trgnuti Zagreb iz EU-letargije. ITU mehanizam je novost koja je na razini čitave EU uvedena u ovoj financijskoj perspektivi (2014.-2020.) s ciljem da gradovi, kao pokretači gospodarskog razvoja, dobiju veću ulogu u trošenju novca iz EU fondova. Zagreb je dobio ulogu posredničkog tijela u sustavu upravljanja europskim fondovima. (U Hrvatskoj, tu ulogu su još dobili Split, Zadar, Rijeka, Osijek i Slavonski Brod.) To znači Zagreb i gradska uprava sada imaju veći utjecaj na dinamiku, sadržaj i uvjete trošenja gotovo milijardu kuna koji su odvojeni isključivo za projekte urbanog razvoja na području urbane aglomeracije Zagreb (koju čini 29 općina i gradova). Ako je dosad i postojala izlika, prema kojoj grad Zagreb nije mogao bolje i više trošiti novac iz EU fondova jer je bio ovisan o sporom ritmu programiranja i provođenja natječaja na razini države, sada više ne može biti takve izlike. Ali svi znamo da problem nije bio samo na razini države, nego je problem i u činjenici da Grad Zagreb nema dovoljno pripremljenih projekata, spremnih za sufinanciranje iz fondova EU. Nema ih zbog raznih razloga, od neriješenih imovinsko-pravnih odnosa do izostanka pravovremenih strategija razvoja, bez kojih je nemoguće dobiti iz EU fondova sufinanciranje za velike infrastrukturne projekte. I, ne najmanje važno, nema ih zbog toga što gradska uprava pod Milanom Bandićem ne doživljava EU fondove, i s njima povezan način pripremanja i provedbe projekata, kao nešto u čemu želi pokazati izvrsnost. Iskustvo nam govori kako su se u Zagrebu radili projekti posljednjih 17 godina: često u mutnom ili preko koljena. Iskustvo nam također govori da se u ekosustavu EU fondova projekti uglavnom ne rade na takav način, nego se rade uređenije i smislenije. Zagreb u tom ekosustavu mora pronaći novo mjesto.