Todorić može mirno spavati, hrvatsko mu pravosuđe neće ništa

Premda je riječ o loše režiranoj predstavi, zasigurno ima neke zadovoljštine u scenama koje posljednjih dana preplavljuju medije, kakve su kroz povijest već viđene jer u pravilu prate propast svakog imperija, poput smaknuća ruske carske obitelji Romanov ili pak uličnog linča posrnulih bliskoistočnih moćnika. Pretresi i premetačine velebnih objekata porazbacanih na obroncima Medvednice, dojučerašnji moćnici u kućnom izdanju bespomoćni i krotki pred istražiteljima, objektivi kamera koji vire u dosad skrivene simbole moći, panika i moralno posrnuće dinastije Todorić i svih onih koji su lagodno živjeli na tom izvoru... melem su na rane hrvatske sirotinje, ali ništa više od toga. Kao što je već pokazalo jutro nakon uhićenja negdašnjih direktora Agrokora, obrana će se temeljiti na sveopćoj amneziji, neupućenosti, neznanju i na upiranju prsta u Gazdu bez čijeg se amenovanja nije mogla obrnuti - pa ni zamračiti - ni jedna jedina kuna, kao da u septičkoj jami može biti čistih. A on, Gazda osobno, iz dalekog Londona igrat će taktikom iskusnog lovca koji će danima bdjeti na čeki vrebajući pravi trenutak prije nego se obruši na kakvog neopreznog papkara, taktikom koju je desetljećima uvježbavao u lovištima Moslavine. Lovina će, kako se čini, i ovoga puta biti lak plijen. Preko nišana danas promatra Vladu koja se sapliće o vlastite laži, parlament koji se s njime nije kadra obračunati i pravosudni sustav koji se utapa u vlastitoj nemoći i nekompetenciji. Farsa kojoj svjedočimo posljednjih dana bit će, na žalost, jedina zadovoljština za narod željan Gazdine krvi. Ivica Todorić može mirno spavati, hrvatsko mu pravosuđe ne može i neće ništa. Da je pametan, a nesumnjivo jest, sjeo bi na prvi avion i predao se ovakvoj pravnoj državi, sa svojim timom pravnih i financijskih eksperata udario po krhkom i na brzinu sklepanom lex Agrokoru, pa naposljetku tužio državu i zatražio milijunske odštete za krađu imovine koje će otplaćivati i djeca naše djece. Predstava poput ove narod se već nagledao. Ivo Sanader, Nadan Vidošević, Milan Bandić. Tomislav Saucha, Tomislav Horvatinčić, jedan za drugim krotko su i ponizno ulazili u neku od palača pravde, a iz njih izlazili sve opušteniji. Posljednji u nizu je Božidar Kalmeta: odavno svijet nije vidio tako relaksirana, kozerski raspoložena čovjeka. Zašto i ne bi bio, kada su njima sutkinje majke, a ne maćehe, kao što su bile nesretnom ocu silovane kćeri koji se na splitskoj plaži raznio bombom nakon što mu je pravna država pljunula u lice, ista ona koja je za elitu predvidjela sinkopu, a za sirotinju Lepoglavu. I zato je ne treba zadržavati kada hrli preko granice. Za moćne odvjetničke timove novaca nemaju, za kartu do Dublina uvijek će se naći. Urušavanje sve tri poluge vlasti – zakonodavne, izvršne i sudske – koje za sobom u ponor planira povesti jedan bloger i njega svita opasno trese temelje države koja zahvaljujući političko-pravnoj hobotnici odavno nije ugodno mjesto za život, koja je “puna života” u istoj mjeri u kojoj su pune ćelije remetinečkog pritvora. Na žalost, tek za kratko.

Da je pametan sjeo bi na prvi avion i predao se ovakvoj pravnoj državi, koja je eliti namijenila sinkopu, a sirotinji Lepoglavu