Todorić slavio, a prijeti mu drakonska kazna!

Kako će saborsko istražno povjerenstvo znati čime se ne smiju baviti ako ne doznaju od DORH-a što oni konkretno istražuju?

Saborsko istražno povjerenstvo već je moglo zatražiti od Ivice Todorića navodne e-mailove s prijetnjama Martine Dalić – iako je Plenkovićeva istraga utvrdila da ne postoje – tim više što je očigledno da se Gazda kao krucijalni svjedok neće 3. studenoga pojaviti u Hrvatskom saboru jer je predvidljivo da će prikupljati dokaze sve dok mu prijeti istražni zatvor. Stoga ni svjedočenje putem video linka nije realno. Ne odazove li se pozivu Povjerenstva, svjedoku Todoriću koji je slavio njegovo osnivanje, prijeti kazna od 50.000 do milijun kuna ili od šest mjeseci do pet godina zatvora! Iako je temeljno pravo okrivljenika da bježi od zakona osobito ako se smatra žrtvom političkog progona. Todorić i ostali osumnjičenici, pa i njegovi sinovi, svjedočenje ili predaju dokumentacije, mogu uskratiti samo ako bi “neposredno izvrgli sebe kaznenom progonu”. Takav moćan istražni alat nema ni Cvitanov tim čiji je rad podvrgnut strogim pravilima Zakona o kaznenom postupku, dok Povjerenstvo radi po pravilima više nego skromnog Zakona o istražnim povjerenstvima i tek ako u njemu nema rješenja, primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku. Kad se u kaznenom ili upravnom postupku svjedok ne odazove ili odbije svjedočiti, može se novčano kazniti samo do 50 posto prosječne godišnje bruto plaće u RH u 2016. godini. Odbije li predati neke predmete, tek uz obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika istražni sudac može kazniti osobu koja je to odbila učiniti temeljem sudskog naloga, ali najviše do 50.000 kuna. Zatvorska kazna nije alternativa, već moguća posljedica nepoštivanja sudskog naloga, ali “najdulje mjesec dana”, a ne čak i do pet godina zatvora po ZIP-u! S tim da u kaznenom i upravnom postupku svjedoci mogu uskratiti svjedočenje i ako bi se izvrgli teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti, te i radi zaštite svojih bližnjih. Već iz toga uočljivo je da su nepomirljivo suprotstavljeni oskudni standardi zaštite sudionika postupka u političkoj istrazi, naspram rigoroznih u kaznenopravnoj istrazi, te je s tog gledišta upitno bi li ZIP ili barem neke od njegovih 26 odredbi iz 1996. godine prošle test ustavnosti. Naravno za dnevnopolitičke potrebe to će oporba i većina zanemariti, a ako se HDZ tome ne povinuje, trajno će na sebe navući stigmu straha od političke istrage o Agrokoru. Ali obrambene timove Todorića i ostalih, politika neće zanimati, osim ako je mogu iskoristiti za svoju dobrobit. Tako, sve i da svjedoči, Todoriću bi odvjetnici dopustili da govori samo o onomu o čemu već tjednima priča na blogu, jer upuštanje u druge rasprave, izlaže ga riziku dodatnog kaznenog progona. “Bilo bi neozbiljno iznositi obranu u predmetu koji navodno broji više od 100.000 stranica u trenu kad nije ima pravo uvida u spis”, objasnio je odvjetnik Fran Olujić razloge zbog kojih Todorićev sin Ante nije odgovarao na pitanja. Strategija obrane je što manje pričati, i to najčešće na kraju procesa, a nerijetko i onda ne odgovarati na pitanja. Najviše što će dopustiti Todoriću jest da, kao što čini s jednosmjernim blogom, sipa optužbe ali ne i dvosmjernu komunikaciju. Tko bi u protivnom čuvao Todorićeve kaznenopravne interese. Članovi Povjerenstva vođeni političkim interesima ili sam kaznenopravno neuki Todorić? ZIP ne predviđa da svjedoci mogu biti u pratnji odvjetnika. I tko bi “presudio” na koja pitanja Todorić ne mora odgovoriti? I stoga je temeljno pravilo da istražno povjerenstvo prestaje s radom ako je o pitanju zbog kojeg je osnovano već pokrenut sudbeni postupak. Teleološkim tumačenjem očito se to treba odnositi i na državnoodvjetničku istragu iako je to uvertira formalnom početku kaznenog postupka, jer je to dio procesa koji ponajviše treba zaštitu. DORH je u subotu priopćio kako je Cvitan i na sastanku kod ruskog predsjednika Vladimira Putina poštovao “odredbe relevantnih zakona o tajnosti državnoodvjetničkog postupanja”. Zasad se zna samo da je za Agrokor zatražena istraga o više kaznenih djela, uz to da je za jednog okrivljenika pribavljena korist od 1,1 milijarde kuna, a pravnoj osobi od 320 milijuna kuna. Što se krije iza zakonskih naziva kaznenih djela, nije priopćeno. Stoga bi prvi potez Povjerenstva trebao biti, na što ih ZIP ovlašćuje, da zatraže rješenje o pokretanju istrage, a prije toga možda i da pozovu nadležnog državnog odvjetnika, ili Dinka Cvitana, kako bi utvrdili čime se DORH bavi, jer kako drugačije mogu znati što Povjerenstvo ne smije raditi. Svede li se pak priča o Agrokoru na traženje odgovara o autorima lex Agrokora, jadna smo država u kojoj se mora pokretati istražno povjerenstvo da bi doznali tko su autori zakona.

Tko bi čuvao Todorićeve kaznenopravne interese za svjedočenja u Hrvatskom saboru. Članovi Povjerenstva vođeni političkim interesima ili sam kaznenopravno neuki Todorić? Zakon o istražnim povjerenstvima ne predviđa da svjedoci mogu biti u pratnji odvjetnika. I tko bi presudio na koja pitanja ne mora odgovoriti za tajne istrage DORH-a?