TODORIĆ TAJKUNSKE TAJNE VEZE MIŠKOVIĆ

ila je 2006. kada su se u Beogradu sastala tri najjača poslovna igrača na tlu bivše Jugoslavije: vlasnik Agrokora Ivica Todorić, vlasnik Delta Holdinga Miroslav Mišković i predsjednik uprave slovenskog Mercatora Zoran Janković. Zatvoreni sastanak trajao je šest sati, odigrao se na vrhu Deltina nebodera, a protekao je u žustroj diskusiji, povremeno na rubu verbalnog sukoba, kako je poslije izvijestio beogradski Nedjeljnik. Razumljivo, jer ulog je bio golem, neprocjenjiv. Trojica šefova regionalnih divova, naime, na tome su sastanku osmišljavala obrise nove megakompanije koja bi, nesumnjivo bez ikakve konkurencije, pokrivala prostor Cefte i koja se, u skladu s ambicijama, trebala zvati Herkul, sa sjedištem u Beogradu te uredima komercijale u Zagrebu i financija u Ljubljani. Stvaranje regionalnog maloprodajnog diva, međutim, nikad se nije realiziralo. Presudila je, navodno, pohlepa slovenskog igrača koji je tražio prevelik dio kolača, na što Todorić i Mišković nisu željeli pristati. No iza neuspješnog pokušaja stvaranja zajedničkog carstva – koje bi zasigurno spriječilo propast Todorićeva Agrokora i Miškovićeve Delte, pa i potencijalno urušavanje gospodarstva dviju država – ostali su čvrsti temelji za suradnju hrvatskog i srpskog tajkuna koja je s godinama prerasla u prijateljstvo. Da tome uistinu i jest tako, svjedoče i informacije koje posljednjih dana pristižu iz brojnih medija, a prema kojima se najtraženiji hrvatski bjegunac krije, ili se do tog trenutka krio, na londonskoj adresi u vili u vlasništvu upravo srpskog tajkuna Miroslava Miškovića. Premda su trenutačno njihove poslovne pozicije na dijametralno suprotnim pozicijama – Miškovićeva nekoć posrnula Delta je prilično konsolidirana, dok je sudbina Agrokora posve neizvjesna, ali o tome više neće odlučivati Todorić – njihovi su putovi isprepleteni na mnogo načina.

Regionalni lideri

Prema podacima iz 2015., na Forbesovoj listi najbogatijih poduzetnika u regiji prvo mjesto držao je Ivica Todorić, dok je Miroslav Mišković zauzeo četvrto mjesto. Obojica su donedavno bila vlasnici najvećih kompanija u svojim državama, pritom je hrvatski tajkun zapošljavao 60.000 ljudi u regiji, dok je Miškovićeva kompanija na svome vrhuncu 2009. godine imala 25.000 otvorenih radnih mjesta, ostvarujući oko 10% bruto društvenog proizvoda Srbije. No od Forbesova junaka, za manje od dvije godine otpočeo je strmoglavi pad Ivice Todorića kojemu je srpski tajkun pružio ruku u trenutku kada mu i do jučer najbliži suradnici okreću leđa. O Todorićevu životnom i poslovnom putu od vrha do dna posljednjih su tjedana ispisane tisuće tekstova, nepoznanica je malo, no hrvatskoj javnosti manje poznat Miroslav Mišković u svojoj je domovini već godinama označen kao kontroverzni biznismen (danas se tako etiketira i Todorića), povezan s brojnim korupcijskim aferama, spornim privatizacijama i malverzacijama. Za razliku od Todorića koji je direktorsko dijete sa zagrebačkog asfalta, šest godina stariji Mišković potječe iz sela Bošnjane kod Kruševca. Poslovnu karijeru započeo je u poslovnici Jugobanke u Kruševcu, no ubrzo postaje najmlađi direktor deviznog sektora. Potom prelazi u kruševačku Kemijsku industriju Župa, gdje se uspinje do funkcije generalnog direktora, a kada je tvrtku uvrstio u red najuspješnijih jugoslavenskih poduzeća, za izvanredne poslovne rezultate 1989. nagrađen je nagradom AVNOJ-a, najvećim priznanjem u bivšoj državi. Vrtoglavi poslovni uspon kapitalizirao je ulaskom u politiku u eri Slobodana Miloševića, na poziciju potpredsjednika Vlade Republike Srbije, zadužen za privatizaciju, no ondje se zadržao tek nepunih pola godine. Međutim, svoj prvi milijun zaradio je tek osnivanjem