Djeca uče iz primjera, prisila nije dobar put
Iza Zagrepčanke Ive Janeš, magistrice ekonomije, višegodišnji je rad u Ujedinjenim narodima, i to baš na projektu poticanja održivog načina života. Niz događaja koji su je doveli tu gdje jest danas pokrenula je i dohrana kćeri Mille. A sve je počelo prije 16 godina kad je, nakon teške bolesti, počela istraživati utjecaj hrane. – Obitelj je polagano slijedila moj primjer. Suprugu Darku trebao je samo mali poticaj da i sam postane odličan kuhar biljne hrane. Kad se rodila Milla, put učenja o zdravoj biljnoj prehrani napokon je krenuo pravim putem. U tom procesu otkrila sam da je temelj koji dajemo sebi i djetetu nešto što nas obilježava do kraja života bez obzira na to što nam budućnost nosi – kaže Iva Janeš i nastavlja kako suprug i ona, odabirom biljne prehrane, svom djetetu žele dati zdrav korijen kojem će se uvijek moći vratiti. – Zaboravili smo da postoji put “od polja do stola“, hrana nam postaje upakirani proizvod. Milla je uključena u pripremu hrane poput smoothieja, keksića, kiflica, kruha, polpetica, sve kako bi dobila taj osjećaj da obrok nije proizvod koji magično stigne na stol. Njegujemo tradiciju da jedemo zajedno te da svi jedemo istu hranu. Tu mislim da ne serviramo njoj brokulu, juhe, variva, a sebi nešto manje zdravo. Doma se obroci spremaju od organskih namirnica, to je pravilo broj jedan. No, ako kod nekog ili u restoranu pojedemo nešto što je konvencionalno, ne radimo dramu zbog toga, već uživamo u društvu i doživljaju – kaže mama Iva. Roditelji koji počinju dohranu trebaju imati strpljenje, dodaje. – Izaberite organske i sezonske namirnice. Posebno pripazite na korjenasto povrće, koje je čistač tla i na sebe vuče sve iz zemlje. Mi smo počeli s batatom, on se gotovo ne tretira, a hranjiv je i lako probavljiv. Postupno smo dodavali druge namirnice. Najbitnije je da slušate svoje dijete, njegov tempo koji se mijenja pa ima dana kad ne želi ništa osim sisati, a ima i tih sretnih dana kad jede kao gladni ptić. Najčešća pogreška događa se nakon što dijete navrši 12 mjeseci te polako može slijediti obiteljsku prehranu. Tada počinje i faza “jedenja i ne jedenja” pa roditelji pokleknu i daju samo ono što prolazi, umore se od priprema. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko će vam se ustrajnost i dosljednost poslije isplatiti. Ako vi jedete zdravo, i vaše dijete će slijediti vaš primjer, a zasigurno ćete popraviti i vlastitu prehranu znanjem koje ste skupili – kaže i ističe da upravo roditelji moraju biti primjer djeci. – Često roditelji žele zdravo hraniti dijete, ali ne žele mijenjati svoje loše navike. Djeca nas gledaju i uče od nas. Pritisak na dijete da silom jede voće i povrće neće dati pozitivan efekt, za razliku od poticajne okoline koja bi trebala biti dobar primjer. Tijekom ovih gotovo pet godina u ulozi mame, otklonila sam sumnje i strahove u vezi našim izborom prehrane. To sam postigla neumornim učenjem, kuhanjem te suradnjom s mnogima “zelenim mamama”. Prirodno i zdravo je preispitati svoje odluke, pogotovo vezane uz djecu. Kao čuvari tih malih stabala, vi ste ti koji kreirate temelje života, a prirodno je da želimo najbolje za njih – kaže jedna od “zelenih mama”.