VLADIN VJEŠTAK KRIV ZA GUBLJENJE SPORA
Arbitražni sud UN-a: Vještak Anthony Way nije provjerio informacije o poslovanju Ine koje mu je dao konzultant Jasminko Umićević Spor s MOL-om Hrvatsku je stajao 12 milijuna eura. Zagreb sada mora platiti i troškove MOL-a pa je konačna cijena spora 30 mil
Odluka Arbitražnog suda prema kojoj je Hrvatska u sporu protiv MOL-a izgubila po svim točkama, a koju je švicarski Savezni sud prije nekoliko dana odbio poništiti, u dijelu koji se odnosi samo na upravljanje Inom izravna je posljedica neprofesionalnog svjedočenja vještaka hrvatske strane, piše u odluci suda u koju smo imali uvid. Arbitražni sud komisije utemeljen prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi ocijenio je da se vještak Anthony Way u davanju ekspertize kojom je trebao poduprijeti hrvatsku tvrdnju da je MOL loše upravljao Inom potpuno oslanjao na informacije koje mu je davao hrvatski konzultant Jasminko Umićević te da ih nije neovisno potvrdio ni kritički obradio te je odbacio njegovo svjedočenje i ocijenio ga neuvjerljivim.
Loš posao
Spor pred Arbitražnim sudom UN-a pokrenut je 2014. za mandata Vlade Zorana Milanovića i ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, kojemu je bilo prepušteno baviti se Inom. Hrvatska je tražila da se proglase ništetnim izmjene ugovora iz 2009. o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju, koji su potpisani za vrijeme premijera Ive Sanadera. Spor je nastao kao odgovor na MOL-ovo traženje od Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu da počne arbitražu protiv hrvatske Vlade zbog kršenja obveza i postupaka u vezi s MOL-ovim investicijama u Hrvatskoj, prije svega neispunjavanja glavnog ugovora o plinskom biznisu. I dok je odluka Arbitražnog suda UN-a donesena pred Božić prošle godine, spor u Washingtonu još traje. Hrvatska je, prema našim informacijama, na spor pred UNCITRAL-om utrošila 12 milijuna dolara. No kako je Hrvatska izgubila, mora platiti i troškove suprotne strane. Ukupni troškovi arbitraže iznose više od 30 milijuna dolara (oko 215 milijuna kuna) i moraju se platiti – prema pravilima arbitraže – po primitku odluke, što bi – nakon što hrvatskoj žalba u Švicarskoj nije prošla – značilo odmah. Tekst odluke Arbitražnog suda hrvatska strana odbija objaviti pa tako ni građani nemaju uvida na čemu su pali hrvatski zahtjevi i zašto Hrvatska mora platiti velik novac. No Večernji je imao uvid u odluku sudaca i njihovo objašnjenje zbog čega u dijelu spora koje se odnosi na upravljanje – ali ne i na dio o navodnom koruptivnom djelovanju između Sanadera i šefa MOL-a Zsolta Hernadija kojim je MOL dobio upravljačka prava – nisu odlučili u korist Hrvatske, a koje pak postavlja pitanje kako se hrvatska strana uopće priprema za sudske procese. Hrvatska je u sporu tvrdila da je MOL-u povjereno pomaganje u razvoju i proširenju Inina poslovanja uključujući njezin ključan segment istraživanja i proizvodnje, poslovanja rafinerija i maloprodajne strategije, ali da MOL, favoriziranjem vlastitih interesa nad dužnostima prema Ini, nije ispunio ugovorne obveze iz ugo-
vora o međusobnim odnosima dioničara i ugovora o suradnji. U fokusu rasprave na sudu bilo je svjedočenje vještaka kojeg je angažirala Hrvatska. Riječ je o Anthonyju Wayu, izvršnom direktoru konzalting-kompanije The Energy Contact sa sjedištem u Velikoj Britaniji. U biografiji mu piše da je radio za američke kompanije Enron i Amoco. Opisuje ga se kao stručnjaka s 30-godišnjim iskustvom u naftnoj i plinskoj industriji, kao savjetnika “velikog broja naftnih i plinskih kompanija” te vodećeg pregovarača pri sklapanju plinskih i LNG ugovora u Aziji, Europi i Africi. “Anthony često radi kao vještak u međunarodnim sporovima”, kažu na web-stranici kompanije koja se navodi da je u tim sporovi- ma uspješno osmislila strategiju, usko surađivala s klijentom i pravnim zastupnicima. No Arbitražni je sud UN-a drukčije procijenio njegovo svjedočenje. U tekstu odluke sud ponavlja Wayevu izjavu da je angažirao konzultantsku tvrtku Oil and Gas Consulting i koristio se podacima i informacijama koje mu je dostavila.
Sporna studija
Riječ je o tvrtki naftnog konzultanta i stručnjaka Jasminka Umićevića. Od 1998. do 2000. bio je zamjenik glavnog direktora Ine, a nakon toga osniva svoju konzultantsku tvrtku koja je djelovala i u Londonu. Vrlo je glasan kritičar MOL-ova upravljanja Inom i upozoravao je na, kako kaže, gubitke koja ta kompanija trpi. Kao takav vrlo je neugodan mađarskoj strani koja njegove procjene i tvrdnje redovito pokušava pobiti. No Arbitražni je sud zaključio da se “gospodin Way nekritički oslanjao na informacije koje mu je pružila tvrtka Oil and Gas Consulting te dodao da “Tribunal takvim dokazima mora pristupiti s posebnim oprezom”. “U arbitražnim procedurama, kada se vještak oslanja na tuđe informacije, njegova je obveza neovisno provjeriti informacije jer nije fer da pružatelj informacija nije pozvan da svjedoči i da druga strana nema priliku osporiti točnost informacija”, kaže Arbitražni sud te dodaje da vještakov dokaz nije bio uvjerljiv. Tribunal je presudio da je MOL poduzeo najveće napore da razvije Inine rafinerijske i marketinške, maloprodajne i istraživačke poslove. No Jasminko Umićević pojavljuje se u još jednoj ulozi. Ministarstvo gospodarstva s HNS-ovim Ivanom Vrdoljakom na čelu naručilo je, za potrebe službenih postupaka Hrvatske protiv mađarskog MOL-a, studiju o poslovanju Ine i platilo je deset i pol milijuna kuna, objavili su mediji 2014. Provođenje analize poslovanja Ine Vlada je dodijelila tvrtkama grupacije A. T. Kearney i Oil and Gas Consulting Internationalu (OGC) u vlasništvu Jasminka Umićevića. – MOL je devet godina uništavao Inu. Za to vrijeme Hrvatska je izgubila nekoliko milijardi dolara s obzirom na neostvarivanje poslovnih ciljeva definiranih 2013. i 2009. – rekao je tada ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak komentirajući tu studiju. Naime, prema informacijama medija, studija je pokazala da je nakon preuzimanja Ine MOL hrvatsku stranu nepridržavanjem dogovora oštetio za 6,2 milijarde dolara. Ina je 2009. realizirala investicija u vrijednosti 4,4 milijarde kuna, a prošle godine samo 974 milijuna kuna. U razdoblju od 2009. do 2012., dok je Inina proizvodnja pala dva posto, proizvodnja MOL grupe porasla je deset posto. Inine dokazane rezerve pale su deset posto, a MOL-ove porasle osam posto. Inine kapitalne investicije u istraživanje i razvoj pale su 23 posto, a MOL-ove porasle 33 posto. Prema našim informacijama, na Arbitražnom sudu ta se studija, za koju je plaćeno 10,5 milijuna kuna – nije ni koristila.