BISKUP UZINIĆ: VIGILARE NIJE UDRUGA KATOLIČKE CRKVE
Koja su danas za Katoličku crkvu goruća (bio)etička pitanja? Što povezuje i razlikuje vjernike u Hrvatskoj, Crkvu i udrugu Vigilare koja se na čelu s Vicom Batarelom zalaže radikalnije i od Crkve protiv pobačaja, koji bi zakonski zabranili, tzv. rodne ideologije, mogućeg izjednačavanja prava istospolnih i heteroseksualnih parova kad je riječ o braku? U državi s 86% katolika mnogi se ne drže nauka Crkve o zabrani zajedničkog života prije braka, predbračnim spolnim odnosima, zamrzavanju embrija, nisu za zabranu pobačaja imajući na umu i teške i iznimne situacije žena koje su se odlučile na pobačaj, ne dijele stav Crkve da su homoseksualni odnosi grijeh. Ipak, Crkva ne poziva vjernike da se agresivnije bore “za život od začeća do smrti”. Ne stoji ni iza molitelja pred bolnicama iako im ne spori pravo u demokratskom društvu da se kao pojedinci i skupine bore i tako za život od začeća do smrti. Nasuprot umjerenim vjernicima svjesnima da i sami griješe i hrvatskoj Crkvi koja nikad nije bila radikalna bez obzira na pojedine ekscese, Vigilare ima drukčiji pristup. Da se mnogi pojedinci iz Crkve ne slažu s tim, upućuju na to i riječi isusovca Petra Nodila koji je u povodu tužbe Vigilarea protiv bivšeg predsjednika Ive Josipovića komentar za portal Bitno počeo riječima: “Iskreno priznajem da svaki put kad Vigilare najavi neku novu akciju osjetim tjeskobu...” Naravno da Nodilo nije zagovornik Josipovića jer onda ne bi napisao: “Taj naslijeđeni komunističko-totalitarni mentalitet s apsolutiziranjem vlastitih političkih i inih stavova kod nas je prisutan i kod lijevih i kod desnih pa tako od njega nije operiran ni Ivo Josipović koji bi, bar sudeći po njegovim bombastičnim objavama na društvenim mrežama, ukidao vjerske emisije na TV-u, a ni Vigilare koji bi onda ušutkivao Josipovića i tako ukrug”. – Crkva ne može odustati od svojeg nauka o pobačaju, zamrzavanju embrija, homoseksualnim odnosima jer joj on nije povjeren da njime licitira. No, strogo crkveni nauk vrijedi za pojedinačne vjerničke savjesti i javno kao juridičko crkveno područje, a s druge strane valja imati na umu razinu društva i javnih zakona. Crkva društvu ne propisuje zakone, ali ne odriče se svojeg prava da predlaže optimalna rješenja. Ono što vrijedi kao najviši standard moralnog stava i djelovanja obvezuje katolika u savjesti, ali mi ipak živimo u pluralnom društvu i ne možemo zahtijevati da svi imaju isto podignutu ljestvicu moralnog ponašanja. Država je tu autonomna, a mi smijemo i želimo zalagati se za svoje stavove i obrazlagati njihovu korisnost. No, respekt pred slobodom drugih i drukčijih također spada u naš pogled na svijet – kaže svećenik, pisac i publicist iz Kršćanske sadašnjosti Anton Šuljić.
Crkva ne odbacuje grešnike
Na pitanje kako gleda na aktivnosti udruge Vigilare, dubrovački biskup Mate Uzinić uzvraća: – Nemam neki osobit pogled, ali ni utjecaj na rad ove udruge, kao ni na rad sličnih udruga. Udruge jesu i trebaju biti samostalne. Kad bih imao neki utjecaj na njih, rekao bih im da mi je osobno uvijek puno draži pozitivan pristup. Mislim da je važno reći da Vigilare nije udruga Katoličke crkve i da ne djeluje u njezino ime. To je udruga civilnog društva i djeluje, kao i sve druge udruge, u ime svojih članova. Iako Crkva ne može odstupiti od svojeg nauka kad je riječ o pobačaju, zamrzavanju embrija, homoseksualnim odnosima, zajedničkom životu prije braka, ima mekši pristup od udruge Vigilare, ne zagovara agresivnu borbu “za život od začeća do smrti” i potpunu zakonsku zabranu pobačaja.
Crkva ne može odustati od svojeg nauka o pobačaju, zamrzavanju embrija, homoseksualnim odnosima jer joj nauk nije povjeren da
njime licitira. Crkva društvu ne propisuje zakone, ali ne odriče se svojeg prava da predlaže optimalna rješenja. Ono što vrijedi kao najviši standard moralnog stava i djelovanja obvezuje katolika u savjesti, ali mi ipak živimo u pluralnom društvu i ne možemo zahtijevati da svi imaju isto podignutu ljestvicu moralnog ponašanja. No, respekt pred slobodom drugih i drukčijih također spada u naš pogled na svijet – Isus osuđuje i bori se protiv svakog grijeha, ali nikad ne odbacuje grešnike, nego ih poziva na obraćenje. Zato crkvena vrata uvijek ostaju svima otvorena, pa i najokorjelijim grešnicima. Crkva je pozvana primiti svakoga s radošću. Volio bih da tu poruku čuju svi ljudi. To poslanje Crkve u ovom svijetu i vremenu osobito nam posvješćuje sadašnji papa Franjo stavljajući naglasak na Božje milosrđe i šaljući nas na egzistencijalne, ali i moralne periferije i Crkve i društva. Isusovo temeljno poslanje bilo je posvjedočiti i očitovati Božje mi- Mnogi etičari poriču da postoji navodno pravo na pobačaj. Ljudi koji zagovaraju pobačaj pozivaju se na razne konvencije, ali kad se raspravlja o samom činu pobačaja, nije on sporan samo religioznima. Aktualni zakon dopušta pobačaj u svim slučajevima do 10. tjedna trudnoće, a ja se pitam zašto onda taj čin postaje protuzakonit nakon 10. tjedna jer će svaki liječnik reći da se ništa bitno ne mijenja kod djeteta nakon 10. tjedna. Vigilare ima svoj stil i ton koji nekima može smetati. U odnosu na neke lijeve udruge Vigilare je kamilica. Za Crkvu su danas goruća etička pitanja zamrzavanje embrija, pitanja odobravanja istospolnog braka, posvajanja djece istospolnih parova i aktualno pitanje tzv. rodne ideologije. Crkva ne može prihvatiti da pobačaj nije ubojstvo, da brak predstavlja zajednicu bilo koga osim muškarca i žene. Iako Crkva pobačaj i zamrzavanje embrija oduvijek smatra grijehom, nema toliku potrebu istupati u javnosti o tome jer je njezin stav poznat. Tu pristupa i donekle pragmatično jer je svjesna da dobar dio vjernika griješi i čini stvari koje Crkva zabranjuje
losrđe, Božju opraštajuću i pomirbenu ljubav. Isus se tom pozivu odazivao radikalno i dosljedno. Kršćani su pozvani nasljedovati tu radikalnost svojeg Učitelja putem rasta u ljubavi i zalaganja za drugog. “Zaštita života od začeća do smrti” važan je cilj i nikad se ne bismo smjeli umoriti u nastojanju da bismo ga postigli – kaže Uzinić. Frane Staničić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta koji predaje kolegij Religija, pravo i društvo ističe da Crkva pobačaj i zamrzavanje embrija oduvijek smatra grijehom, ali nema toliku potrebu istupati u javnosti o tome jer je njezin stav poznat i jasan. – Crkva tu pristupa i donekle pragmatično, jer je svjesna da dobar dio vjernika griješi i čini stvari koje Crkva zabranjuje, da je čovjek općenito grešno biće. Vigilare može sebi priuštiti i donekle radikalne istupe jer se ne moraju opterećivati onime što donekle sputava i ograničava hijerarhiju Crkve – političkom korektnošću. Iako Vigilare ne zastupa Crkvu, nego svoje članove, jasno je da govori ono što predstavlja nauk Crkve uz određeno radikaliziranje tog nauka. Neki postupci te udruge mogu okrenuti one koji nisu katolici protiv Crkve i stvoriti probleme u odnosima vjernika i ateista, odnosno pojačati u određenim krugovima potrebu vođenja “borbe” protiv Crkve. Zato sigurno ni Crkvi ne odgovara potpuno sve što čini Vigilare – kaže Staničić. Kada je lani glavni gost tzv. Tradfesta kojeg je organizirao Vigilare bio kontroverzni kardinal Leo Burke, koji političarima koji se ne suprotstave pobačaju ne bi dopustio pričest, a i zamjera papi da je liberalan prema homoseksualcima i razvedenima, Kaptol ga nije primio u posjet. Šuljić drži da ima sigurno dobrih stvari za koje se Vigilare zalaže, premda im način ne bi uvijek potpisao. – No ono čemu sam se javno protivio: organizirali su tzv. Tradfest i pozvali su u goste kardinala Burkea koji je jedan od najvećih oponenata pape Franje. Zalagati se za tradicionalne vrijednosti je legitimno, a ja samo tvrdim da hrvatska Crkva nema tradiciju protivljenja papi. Ovdje smo i pod komunizmom, ma koliko skromno bilo, živjeli modernitet kakav je zacrtala Opća crkva na posljednjem Koncilu. A tko voli duge velove, grimiz i brokate – kakve nosi kardinal Burke, nek’ izvoli. Da nije na djelu puzajući otpor II. vatikanskom koncilu, šutio bih kao što šuti najveći dio teologa pa i biskupa – kaže Šuljić. Djeluje li Vigilare kontraproduktivno sa stavovima o nekim osjetljivim pitanjima i agresivnije od Crkve, a imajući na umu da većina vjernika nije radikalna, Batarelo nije odgovorio. – Mnogi etičari poriču da postoji navodno pravo na pobačaj. Ljudi koji zagovaraju pobačaj pozivaju se na razne konvencije, ali kad se raspravlja o samom činu pobačaja, nije on sporan samo religioznima. Aktualni zakon dopušta pobačaj u svim slučajevima do 10. tjedna trudnoće, a ne samo u iznimnim, a ja se pitam zašto onda taj čin postaje protuzakonit nakon 10. tjedna, jer svaki će liječnik reći da se ništa bitno ne mijenja kod djeteta nakon 10. tjedna što se tiče biološkog razvoja. Pravo na pobačaj sporno je i za papu Franju koji je jasno rekao da je to zločin. Nema nježnog načina da se izgovaraju neke istine, ali kad govorimo o metodama kako zastupati stavove, činjenica je da Vigilare ima svoj stil i ton koji nekima može smetati. U odnosu na neke lijeve udruge Vigilare je kamilica. Ali ne treba biti monolitna katolička laička scena niti trebaju svi djelovati na isti način – drži doc. dr. Stjepo Bartulica, predavač na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Istanbulska konvencija
Hrvatska biskupska konferencija pozvala je zastupnike da ne glasaju za ratifikaciju Istanbulske konvencije jer implementira u sadržaj i termine tzv. “rodne ideologije”. – Rodnu ideologiju valja dobro proučavati i na vrijeme uočiti ono što nam nije prihvatljivo. To je zadatak prije svega teologije, a onda i crkvenog učiteljstva. Valja izbjegavati navijačka i ideološki nabrijana svrstavanja i trezveno odvagati činjenična stanja i pomake – kaže Šuljić. Pitamo biskupa Uzinića koja su to danas za Crkvu goruća etička i bioetička pitanja. Ako Crkva ne može prihvatiti tzv. rodnu ideologiju jer se to protivi temeljima nauka da Bog stvori muškarca i ženu, kako se treba odnositi prema tome da u društvu postoji mali broj transrodnih osoba i da im je nužno prihvaćanje okoline? – Neka ste bitna pitanja spomenuli, poput pitanja pobačaja, umjetne oplodnje i sl. Svako uplitanje u ljudski život koje ne služi njegovu očuvanju i razvoju, nego uništenju ili manipuliranju za Crkvu je duboko nemoralno i neprihvatljivo. Zato je Crkva dužna dignuti svoj glas u zaštiti života i dostojanstva onih kojih se to tiče, ali i čovječanstva i njegove budućnosti. Crkva je pozvana uvijek svakoj osobi prilaziti s ljubavlju i poštovanjem. To se odnosi i na transrodne osobe. No, istodobno se Crkva, upravo zbog ljubavi i poštovanja svakog čovjeka, trudi otkrivati i izricati istinu o čovjeku i njegovoj antropologiji – odgovara Uzinić. Staničić smatra da su za Crkvu, uz pobačaj, goruća etička pitanja zamrzavanje embrija, pitanja odobravanja istospolnog braka, posvajanja djece istospolnih parova i aktualno pitanje tzv. rodne ideologije. – Nauk Crkve je jasan. Crkva ne može prihvatiti, odnosno odobriti da pobačaj nije ubojstvo, da brak predstavlja zajednicu bilo koga osim muškarca i žene itd. To ne znači da u okviru Crkve nema razumijevanja za homoseksualne osobe – kaže Staničić. U Hrvatskoj postoji nerazumijevanje dobrog dijela javnosti da je obveza i pravo Crkve i u sekularnoj državi progovarati i o društveno-političkim problemima. – To nerazumijevanje proizlazi iz nametnutog mišljenja da sekularni karakter države znači isključenost religije iz javne sfere. Takvo je mišljenje u kontekstu Hrvatske koja nije prihvatila takav oblik sekularizma pogrešno. To ne znači da svjetovna vlast mora slušati Crkvu i postupati kako bi to ona htjela, ali je svjetovna vlast dužna saslušati Crkvu i druge vjerske zajednice i u suradnji s njima pripremati platforme za rješavanje gorućih društveno-političkih problema. Organizirana religija mora sudjelovati u društvenom životu – ističe Staničić. – Mislim da se u Hrvatskoj sustavno brkaju pojmovi sekularizacije koja je legitimna i nužna pretpostavka nemiješanja Crkve u stvari države, ali i države u stvari Crkve, i sekularizma koji Crkvu, a s njom ne samo biskupe i svećenike, nego i vjernike, želi potpuno ukloniti iz javnog života. Živimo u demokratskom i pluralnom društvu u kojemu svi, pa i Crkva, a osobito vjernici, imaju pravo na izražavanje stavova, osobito kad je riječ o pitanjima koja se tiču njezina nauka i općeg dobra. Obrana tih prava za Crkvu i vjernike obrana je pluralnog društva i demokracije – navodi Uzinić. Šuljić na to dodaje: – I mi u Crkvi snosimo stanovitu odgovornost za to što nas se ne razumije. Neki predstavnici ili samozvani glasnogovornici (a ima ih i u episkopatu) nude javnosti sliku netolerantne i drčne Crkve, nespremne na dijalog i uvažavanje različitosti. Neka crkvena glasila ne pridonose dijalogu, već možda i razdoru. Istinu ne valja prešućivati, ali uvijek postoji način da se istina kaže, a da se ne vrijeđa, ne svađa ili ne produbljuju podjele – kritičan je Šuljić, koji drži da i mediji kroje sliku i o Crkvi po svojem aršinu.
Staničić: Neki postupci udruge Vigilare mogu u određenim krugovima pojačati potrebu vođenja “borbe” protiv Crkve Šuljić: Protivio sam se kad su organizirali tzv. Tradfest i pozvali u goste kardinala Burkea, jednog od najvećih oponenata pape