U spor se išlo površno i bez pripreme
Nakon priče Večernjaka o hrvatskom vještaku u arbitraži s MOL-om čije je svjedočenje sud proglasio neprofesionalnim, političari šute, a stručnjaci upozoravaju
Hrvatska se usredotočila na argument korupcije, a zanemarila druge, sjajne argumente koji joj idu u korist “Hrvatska je u arbitražu s MOLom ušla bez dovoljno promišljanja. Previše se oslanjala na jednostrane informacije, nije iskoristila ekspertizu pravnih i financijskih stručnjaka te je propustila iskoristiti jake adute u sporu s MOLom. Previše se usredotočila na argument korupcije, na štetu ostalih.”
Samo jedan adut
Tako su jučer stručnjaci s kojima smo razgovarali, a koji su željeli ostati anonimni, reagirali na Večernjakovu priču o vještaku kojega je platila Hrvatska, a koji se pred Arbitražnim sudom Komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi pokazao lošim i neprofesionalnim i zbog kojeg je sud, kad je riječ o razvoju Ine, donio odluku u korist MOL-a. Šlamperaj je to koji plaćaju hrvatski građani, no jučer se o tome političari, poput bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, za čijeg je mandata Hrvatska tužila MOL, uopće nisu željeli očitovati. - Mislili su da je priziv da je stečeno koruptivnim radnjama dovoljan. A očito nije. No bilo je drugih, sjajnih argumenta za arbitražu. Primjerice, revizori nisu ni u jednom izvješću označili da u sklopu grupe Ina postoji i jedna tvrtka koja može ostvariti veliki minus i tako dovesti do toga da grupa Ina bude u minusu. Ako to revizori nisu označili kao poten- cijalnu opasnost investitorima, to je trebao biti sjajan argument za Hrvatsku da se kaže zašto nikada na to nije upozoravao - navodi jedan naš sugovornik. Također, drugi upozoravaju da se baratalo jednostranim informacijama. Na isti se način ponašao vještak Anthony Way iz konzultantske kuće The Energy Contact. Sud u odluci, u koju smo imali uvid, citira Waya koji kaže da je angažirao konzultantsku tvrtku Oil and Gas Consulting i koristio se podacima koje mu je ona dostavila. Riječ je o tvrtki naftnog stručnjaka Jasminka Umićevića. Od njegove je tvrtke i od grupacije A. T. Kearney Ministarstvo gospodarstva naručilo 2014. studiju o poslovanju Ine i platilo je deset i pol milijuna kuna. Studija ipak nije korištena u samom arbitražnom postupku, no podaci koje je priskrbljivao Umićević, odnosno njihov tretman, izazvali su dvojbu kod arbitara. Sud je zaključio da se “Way nekritički oslanjao na informacije koje mu je pružila tvrtka Oil and Gas Consulting”.
Plaćanje odmah
“U arbitražnim procedurama, kada se vještak oslanja na tuđe informacije, njegova je obveza neovisno provjeriti informacije“, kaže sud te dodaje da vještakov dokaz nije bio uvjerljiv te presuđuje da je MOL poduzeo najveće napore da razvije Inu. Hrvatska je, prema našim informacijama, na spor pred UNCITRAL-om potrošila 12 milijuna dolara. No kako je Hrvatska izgubila, mora platiti i troškove suprotne strane. Ukupni troškovi arbitraže iznose više od 30 milijuna dolara (oko 215 milijuna kuna) i moraju se platiti – prema pravilima arbitraže – po primitku odluke, što bi – nakon što hrvatskoj žalba u Švicarskoj nije prošla – značilo odmah.
Potpuno su zanemarena revizorska izvješća o Ini koja nisu upozoravala na mogućnost gubitaka Hrvatska sada mora izgubljenu arbitražu platiti više od 30 milijuna dolara